On je sada progovorio o kolegama i istakao da su najveće zvijezde uglavnom prizemne.

Mislim su da su prave zvijezde jako prizemne i to mi možemo da učimo od njih. Ja sam imao prilike da sjedim sa jako velikim imenima, kao na primjer pokojni Šaban Šaulić, Miša Mijatović, Marinko Rokvić i masa njih. To su stvarno veliki i jaki ljudi koji su jednostavno željni te neke prizemnosti, valjda im je svega preko glave pred kamerama, televizijama i prija im da budu kao sav običan svijet.

– Jer, ovaj naš posao nije baš običan, jednostavno je drugačiji od poslova kojima se bave drugi ljudi – istakao je Sloba.

Đurković se jasno sjeća trenutka kada je donio odluku koja će potpuno promijeniti tok njegovog života i prijavi se za takmičenje.
– Pamtim trenutak kada sam rekao „Ja ću biti u Zvezdama Granda, doguraću do kraja“. Imao sam totalnu viziju i to se ostvarilo, a to je bilo kad je bila prva postava „Zvezda Granda“. Slavica Ćukteraš, sjećam se koncert u Domu sindikata i sjećam se televizora koji mi je bio u Brusu, onaj stari na pipkanje i stajao sam i rekao „Ja ću to da budem“. I, eto to me je vodilo, trnovit put, još nije to kao što sam ja zamišljao, ali hvala dragom Bogu, ide kako treba – iskren je pjevač.

Pjevač je spomenuo i Sašu Popovića.
– Naravno da je bilo sreće. Zašto da ne, u tom trenutku da budeš tu, da pogodiš Popovićevo raspoloženje. Masa ljudi prođe, ne može on isto da sluša početak, sredinu i kraj. Zavisi koji si broj uzeo, kad si uzeo, kad si stigao, da li si zakasnio, tako da jeste sreća – rekao je on i dodao da se rado sjeća susreta sa Saletom.

– Kada sam ušao u takmičenje, birali smo matrice, iako nisu postojale matrice, mi smo morali da ih pravimo. – Sjećam se da sam htio da pjevam pjesmu od Slavka Banjca „Ne vjeruj lijepim ženama“ i Popović nikako nije bio za to. „Nemoj nikako, ispašćeš“ je pričao, i ja sam pjevao to, jer sam htio. Ali, Popović je za nas bio stvarno očinski nastrojen, a masa ljudi u javnosti ne doživljavaju Popovića na neki način, prenosi Grand.