Poslije slučajnog susreta sa Marinom Tucaković i Aleksandrom Radulovićem Futom na promociji albuma Radoslava Rodića Rokija, gdje je sve prisutne oduševila plesom, "estradna mama" joj je odredila životni put.

Velika Marina prepoznala je u Miri buduću pjevačicu. Zbog profesora koji joj se udvarao i uporno je obarao na ispitima Mira je napustila studije i uplovila u pjevačke vode. Tako je rođena Mira Kosovka, zvijezda osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka. U podcastu Životna priča Mira je podijelila najljepše i najbolnije trenutke iz svog života – od djetinjstva u rodnoj Đakovici, preko studentskih dana u Beogradu, ulaska u estradne vode, anegdota sa turneja, druženja sa Lanetom Gutovićem, do smrti oca, gubitka braće i monstuoznog ubistva majke Dragice čije tijelo još nije pronađeno.

"Zbog brata sam počela da pjevam i igram"

Rasla je, kaže, kao amazonka uz trojicu braće – Dragana, Miću i brata blizanca Miroslava kojeg je tretirala kao svoje dijete. Voljela ih je onako kako samo sestra ume da voli braću – do srži, apsolutno i bezuslovno. Voli ih i danas i sjeća ih se kroz prelijepe priče, iako nijedan od njih više nije među živima.

"Mićo me je muštrao od malih nogu. Uz njega sam počela da pjevam i naučila da igram. Obožavao je da me gleda kako igram i stalno mi je govorio: 'Hoću da sve druge djevojke i žene sjednu čim ti zaigraš.' Pucao je od ponosa dok me je gledao kako igram. Zvali su nas Sandokan i Marijana. Mićo je bio veliki mangup i boemčina, al' nije voleo Tita. Ubila ga je UDBA, to sad mogu da kažem. A da je Mićo ostao živ, sve bi drugačije bilo, ništa se ne bi dogodilo od onoga što se desilo u kasnijim godinama", ispričala je Mira.

"Kad mi je brat blizanac umro ostavila sam mikrofon"

Iako je svu trojicu braće podjednako voljela, najviše je bila vezana za blizanca Miroslava. Trebalo je, kaže Mira, da on bude žensko a ona muško; Miroslav je bio veliki emotivac, a ona preuzimala ulogu zaštitnika i borca.

"Miroslav se oženio mlad, tek je napunio 21 godinu. Zaljubio se u Italijanku Anu; da mu je neko rekao da popije Jadransko more da osvoji Anu, on bi to uradio. Svadba je bila i u Italiji i u Đakovici. Noć pred vjenčanje plakala sam kao da mi neko odvaja nešto iz duše. Plakala sam i dok sam mu čestitala vjenčanje, i kad mi je rekao 'hvala, bliznaku moj', nisam mogla da zaustavim suze. Kad je Miroslav umro 2007. godine, prestala sam da pjevam. Slomilo se nešto u meni i od tad nisam uzela mikrofon", podijelila je Mira dio svoje životne priče.

Iz Đakovice ponijela samo jedan kamen

Paradoksalno, ali što je starija, to više saznaje o ocu Vladi koji je, kao i ona, imao veoma kompleksnu životnu priču. Njegova divizija spasavala je Tita u Drvaru, ali joj on to nikada nije pričao – saznala je to tek poslije njegove smrti. "Prorekao" joj je da će biti "njegov Đura putnik". I zaista, kad je zbog studija otišla iz Đakovice, a onda počela da se bavi pjevanjem, obišla je skoro čitav svijet, a skoro dve decenije živjela u Americi i Australiji.

Iz rodne Đakovice, gdje je familija Petričević imala kuće, voćnjake i vinograde pokraj reke, ponijela je samo jedan kamen sa kristalima.

"Tata mi je jednom prilikom iz Trepče donio kristal i rekao: 'Kad budem umro, gdje god budeš živjela neka ovaj kamen bude tu'. I ja sam to uradila; iako sam živjela 16 godina u Australiji, nisam ga ponijela; ostao je u stanu u Beogradu, na istom mjestu gdje stoji otkako sam ga donijela u stan. To mi je nešto najvrijednije što imam. Tata je stalno govorio da sam ja njegov sin jedinac i što sam starija, to više shvatam zašto je morao da bude prek i koliko mi je značilo njegovo vaspitanje".

"Punih 26 godina tragam za tijelom ubijene majke"

Kad je počelo NATO bombardovanje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, mnoge njene kolege otišle su preko granice. Mira se, pak, iz Amerike vratila u Srbiju. Iste te godine ostala je bez majke. Punih 26 godina pokušava da pronađe njene posmrtne ostatke i sahrani ih kako dolikuje. Stigla je i do Haga.

"Moja Dragica je ostala u Đakovici da čuva kuće i imanje. Ubili su je na kućnom pragu, zaklana je i bačena pored puta. Bio je jun, toplo vreme... U onoj agoniji molila sam pse da je ne jedu, jer je vojnik UČK šest dana stajao i gledao da neko od komšija ne uzme njeno tijelo da je sahrani. Dragicu su mnogo voljeli. Neću da griješim dušu, bilo je tu i mnogo Albanaca koji su bili dobri ljudi, ali nisu smjeli ni da pisnu. Najteže mi je palo kad je došla UČK i stavila zastavu UČK na naše kuće. Kosti moje majke još nisu pronađene i najviše me plaši da je neću naći dok sam živa, ali sam ostavila u amanet da bude sahranjena pored mog brata Dragana koji je preminuo prošle godine", ispričala je Mira i dodala da joj je odlazak u Australiju poslije majčine smrti spasio život.

Uprkos svemu, nije prestala da voli život i ljude, niti da se raduje tuđim uspjesima, i na to je, kaže najponosnija.