U 91. godini, odlazak Đorđa Armanija ostavio je prazninu ne samo u svijetu mode, već i u srcima svih onih koji su godinama pratili njegov rad. Iako će ga istorija pamtiti kao "kralja italijanske mode", čovjeka koji je izgradio imperiju i oblikovao stil čitavih generacija, sam Armani je pred kraj života priznao da postoji samo jedna stvar za kojom istinski žali. To je vrijeme koje nikada nije uspio da vrati.

Iako je volio svoj posao i maksimalno se davao u tome kako bi uspio, na kraju je njegov privatan život dosta trpio.

Posljednja ispovijest

U svom posljednjem intervjuu za Fajnenšal tajms, objavljenom svega nekoliko dana prije smrti, Armani je otvoreno govorio o svom najvećem životnom kajanju:

"Moja jedina žal u životu je to što sam previše sati posvetio poslu, a premalo vremena proveo sa porodicom i prijateljima."

Za nekoga ko je gotovo cijeli život proveo u ateljeima, na probama, revijama i sastancima, ovo priznanje nije iznenađujuće. Iako je volio svoj posao i maksimalno se davao u tome kako bi uspio, na kraju je njegov privatan život dosta trpio.

Iza zatvorenih vrata njegovog milanskog studija nalazila se tišina u kojoj je, kako je priznao ovim intervjuom, često osjećao da propušta one male, svakodnevne radosti sa prijateljima i porodicom.

Radoholičar

Armani je bio poznat po tome da ništa nije prepuštao slučaju. Njegova potraga za perfekcijom prelazila je granice mode i zalazila u sve aspekte poslovanja, od kroja jedne haljine do načina na koji je postavljena scenografija na reviji. Ta potreba za kontrolom donosila mu je poštovanje i divljenje, ali i osjećaj usamljenosti.

Iza zatvorenih vrata njegovog milanskog studija nalazila se tišina u kojoj je, kako je priznao ovim intervjuom, često osjećao da propušta one male, svakodnevne radosti sa prijateljima i porodicom. Njegova žal nije bila u vezi s propuštenim poslovnim prilikama, već s propuštenim trenucima – onim sitnim, ali najdragocjenijim, koji čine suštinu života.

Univerzalna poruka njegove rečenice

Iz ovih Armanijevih riječi može se izvući i jedna univerzalna poruka, koja nam je skoro iskočila na LinkedInu.

Nepoznati autor:

"Vaš šef neće zapamtiti kada ste ostali duže na poslu, ali vaša porodica hoće."

U vremenu u kojem živimo, kada posao često preuzima primat nad privatnim životom, Armanijeva ispovijest stoji kao podsjetnik da čak i oni koji dosegnu vrh svijeta često na kraju požale zbog onoga što im je promaklo – a to su upravo trenuci bliskosti i ljubavi.

Razmislite ponekad da li vrijedi davati sebe previše u posao, dok vaš privatan život trpi.

(Stil)