Dragomir Bojanić Gidra je rođen 13. juna 1933. u Kragujevcu. Imao je veoma teško djetinjstvo jer je tokom Drugog svjetskog rata ostao siroče. Njegova majka Novka umrla je od tuberkuloze dok je Gidra bio jako mali, ali to nije bio kraj tragedije za porodicu Bojanić.

Započeo je filmsku karijeru 1955. godine epizodnim ulogama u filmovima “Ešalon doktora M” Ž. Mitrovića i “Šolaja” V. Nanovića, a jedno vrijeme glumio je i u pozorištu (član JDP-a bio je 1964. do 1966.), ali je ostao prije svega filmski i televizijski glumac.

Glavne i veće sporedne uloge u četrdesetak domaćih filmova donijele su mu veliku popularnost, ali i nagrade (dobitnik je Zlatne arene u Puli za ulogu u "Svadbi", R. Šaranovića).

Teško djetinjstvo

Legenda domaćeg glumišta imao je veoma teško djetinjstvo, a razlog rome je bio što je tokom Drugog svjetskog rata ostao siroče.

Njegova majka Novka umrla je od tuberkuloze u djetinjstvu, ali to nije bio kraj tragedije za porodicu Bojanić. Kada je Gidra imao nepunih deset godina njegovog oca Jovana - Jocu, oficira srpske vojske streljali su 1943. godine tokom Drugog svjetskog rata.

- Gidra se sjećao noći u kojoj su mu odveli oca. Rijetko je pričao o tome, ali to je bila ključna epizoda koja će potpuno promeniti život i poslije koje će ostati siroče. Majka mu je umrla od tuberkuloze, a otac je uhapšen poslije Drugog svjetskog rata.

Gidra je nosio sendviče stražaru da bi ih ovaj odnio njegovom ocu. Kada se trećeg dana stražar pojavio u dedinom šinjelu, Gidra je shvatio da su mu ubili oca. I on je tada ostao na ulici. Neki deda je pokupio njega i još nekoliko dječaka sa ulice i odveo ih da rade u fabrici konzervi - rekla je za "Nedeljnik" Gidrina kćerka Jelena Bojanić, opisujući djetinjstvo svog oca.

Po profesiji sam zanatlija

Čuveni glumac završio je u rodnom gradu srednju školu za preradu mesa, voća i povrća ili "konzervatorijum", kako je ovu obrazovnu ustanovu u šali nazivao.

- Po profesiji sam zanatlija. Imam kvalifikaciju stečenu u STŠ Kragujevac, hemijsko-tehnološki odsjek. Glumom sam počeo da se bavim po potrebi službe, u kragujevačkoj fabrici konzervi Crvena zvijezda.

(VIDEO) OVA SCENA SE I DANAS PREPRIČAVA Gidra Bojanić išamarao Žarka Lauševića usred Beograda, ovo je bio razlog

Zatim sam preko amaterskog pozorišta Sveta Mladenović došao u Kragujevačko narodno pozorište, čiji sam član dugo bio - govorio je glumac u jednom intervjuu s početka sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Tri godine nakon što je ušao u Kragujevačko pozorište, kolege su skupile novac, kupile mu odelo i kartu za Beograd da ode da polaže prijemni na Akademiji.

"Imaš li ti gdje da spavaš u Beogradu?"

Kada se završio prijemni, upitao ga je čuveni Raša Plaović: "Imaš li ti gde da spavaš u Beogradu?". Gidra mu je odgovorio da ima, a zapravo nije imao nikakav smještaj osim onog na železničkoj stanici.

To je znao i Plaović koji je već rekao čistačicama na Akademiji da raspreme jednu sobu s metlama i kantama.

Žikina dinastija

Najveću popularnost, ovaj glumac stekao je ulogom Žike Pavlovića, koju je maestralno igrao od 1978. do 1992. godine u serijalu "Žikina dinastija". Uz njegove anegdote i doskočice uživale su generacije, a serijal nije moguće nastaviti bez njega.

- Snimio bih do danas 20 Žikinih dinastija. Međutim, Gidru ne može niko da zamijeni - rekao je jednom prilikom Zoran Čalić, autor Žikine dinastije.

Velika ljubav

Na studijima glume, na svojoj klasi upoznao je dvije godine stariju koleginicu Ljiljanu Kontić, a ljubav je planula brzo. Vjenčali su se 1966. godine, a četiri godine kasnije dobili su i kćerku Jelenu, a i dalje se prepričava anegdota da je Gidra kada se ona rodila Beograd je bio na nogama. Ljiljana i Gidra često su imali nesuglasice, ali su se na kraju uvijek vraćali jedno drugom.

Gidra je svoju ženu jako volio, ali bilo je problema. Zajedno su proveli trideset godina, od toga - dva razvoda i tri zavjeta na vječnu ljubav.

- Nisam vjerovao da mogu biti tako upecan. Kada sam bio mladić, nisam mogao ni da pretpostavim da ću jednog dana biti toliko vezan za porodicu - govorio je umjetnik.

Bolest ga je sasjekla

Gidra je na Vojno Medicinskoj Akademiji proveo posljednjih mjesec dana života, boreći se sa rakom jetre. Njegova kćerka je devedesetih otišla u Ameriku. Prije toga je bila u Londonu. Bojanić se iz inostranstva vratio zbog nostalgije, a ona zbog njegove bolesti.

- U jednom povratku u Srbiju, 1993, otišla sam direktno kod njega u bolnicu. Sletjela sam u Budimpeštu. Grozno vrijeme. Iz Budimpešte sam direktno otišla na VMA. Onkologija, četvrti sprat. U četiri ujutru je sve mračno, a na kraju hodnika na četvrtom spratu svjetlo. Mi se približavamo. Cijeli VMA je bio pun vojske pod oružjem. Nije izgledao kao bolnica, već kao objekat pod opsadom.

Imala sam utisak da sam se vratila u neku drugu državu. Moja generacija nije bila svjesna. Popnemo se i vidim kroz mrak gužvu. A oni dovoze helikopterom ranjenike, sve djeca od 18 do 19 godina, operišu ih, mnogi su bez nogu - rekla je Jelena u intervjuu za NIN.

Do kraja je bio vedar i veseo

Proveo je posljednje dane pričajući viceve ranjenicima sa fronta, dok su mu medicinske sestre švercovale cigarete.

- Medicinske sestre dovoze te mlade ranjenike u kolicima do tatine bolničke sobe i Gidra im priča viceve u četiri ujutru. Znali smo da mu je kraj, sestre mu švercuju cigarete. A u njegovoj sobi dežurni ljekari i ranjenici se smeju njegovim fazonima. Oni sjede od 11 do četiri ujutru kod njega, a on ima čitav monolog, pa za svakog od njih štos. Tako je mjesec dana umirao i svako veče u tih mjesec dana zabavljao ranjenike - otkrila je Jelena.

Dragomir Bojanić Gidra preminuo je 11. novemmbra 1993. u 60. godini, a sahranjen je u Aleji velikana na Novom groblju. Dvanaest godina kasnije njegova supruga je sahranjena pored njega.