Vijest koja je obišla svijet, postala viralna, pa čak i mim, danas u rukama Vedrane Rudan siječe kao mač:

"Čitav svijet je vidio kako je supruga u Vijetnamu ošamarila Makrona. To je istovremeno postala svjetska vijest, ali kao čista šala.

Po ko zna koji put, mediji su počeli da analiziraju „bolesni“ odnos profesorke koja je zavela petnaestogodišnjeg mladića u četrdesetim, udala se za njega, a sada ga šamara pred cijelim svetom na oduševljenje širokog spektra zlikovaca.

Francuski mediji nisu baš uspjeli da objasne sukob u avionu. U početku su tvrdili da je u pitanju fotomontaža, pa je par uhvaćen u ljubavnu „igru“ i na kraju su smislili genijalno objašnjenje: „Rusi“ su krivi za sve.

U ovom ludom svijetu sve je moguće, ništa ne bi trebalo da bude iznenađujuće, i dalje sam iznenađena. Da je bilo obrnuto, da je Makron ošamario ženu pred kamerama, da je čitač sa usana pročitao kako govori, izlazi, gubitniče, detektovao sa Brižitnih usana kako je šištala, izlazi, gubitniče, šta bi se desilo?

Sigurna sam da bi se sve žene u „civilizovanim“ zemljama digle na zadnje noge. Bilo bi protesta, vike u megafone, poziva na pravdu za žene žrtve koje su žrtve čak i kada su im muževi predsjednici zemlje.

Aktivistkinje za prava žena bi bile na svim ekranima, pjeneći se na usta, da ukažu na ozloglašenu činjenicu da zlostavljači nisu samo „obični“ muškarci, ima ih i među svjetskim državnicima, ali to vidimo samo kada divljak ne shvati na vrijeme da je avion sletio i da će se vrata otvoriti i kamere upaliti.

Zašto žene danas ćute? Zato što samo mi možemo biti žrtve. Kada žena ošamari muža, to je više tema za ismevanje nego za analizu. To je kao kada muškarac ujede psa. Toliko je rijetko da nije vrijedno pomena.

Nevjerovatno je koliko smo licemjerne. Da li zaista mislimo da samo muškarci zlostavljaju? Ili su žene zlostavljačice toliko rijetke da mi, koleginice međunožje-supruge, ne bi trebalo ni da se osvrnemo, zapravo, srećne smo što nas jeBrižit konačno sve osvetila?

Mi žene se nismo baš slavile ovih dana, mi vječne žrtve kada su u pitanju muškarci. Zar se ne radi o ljudskom biću, a ne o muškarcu, kada smo zlostavljane, zar nismo ljudska bića, a ne „žene“?

Znam, brojke su na našoj strani. Šamar jedne žene ne može se uporediti sa stotinama hiljada žena koje gube živote širom sveta u sukobima sa muškarcima. I ne može biti ako ne uzmemo u obzir da je nasilje nasilje bez obzira koliko je „rijetko“ ili „malo“ ili toliko ludo da bi ga samo „Ruskinje“ mogle orkestrirati.

Žene ne misle da će biti toliko ubjedljive u svojoj borbi protiv zlostavljanja zasnovanog na polu kada priznaju da i muškarci mogu biti žrtve."