Merilin Monro bila je žena ispred svog vremena, tome u prilog govori činjenica i danas njen život vrlo intrigira javnost. Njena misteriozna smrt nikada do kraja nije razjašnjena, a sada je u javnosti isplivao i njen posljednji intervju koji je objavljen dva dana nakon njenog nestanka.
Časopis LIFE ga je objavio 3. avgusta 1962. godine. Članak je čitaocima ponudio uvid u njeno djetinjstvo i njene misli o slavi i pritiscima Holivuda. Ispunio je šest stranica sa osam fotografija.
Posljednji intervju, 4 sata razgovora i 432 fotografije
Ipak, iza tih stranica ležalo je nešto mnogo dublje: 432 fotografije Alana Granta i četiri sata snimljenog razgovora između urednika časopisa LIFE Ričarda Merimana i Monro, snimljenog u junu 1962. godine - manje od tri mjeseca prije njene smrti u 36. godini. Većina tih slika i snimaka nikada nije viđena.
Sedam decenija kasnije, u martu 2025. godine, Karin Grant, osamdesetdvogodišnja udovica Alana, predala je neobjavljenu arhivu Krisu Flaneriju i Džejsonu Grinu. Kolekcija je sadržala posljednje formalne fotografije Monro ikada snimljene i jedine ikada snimljene u njenom novom domu na Petoj Helena Drajvu u Brentvudu, Los Anđeles.
Sada, ćerka Ričarda Merimana, Meredit - zajedno sa Flanerijem i Grinom - dozvoljava da se transkripti snimljenog intervjua njenog oca sa Monro objave u cjelosti po prvi put, zajedno sa nikada ranije viđenim slikama iz kolekcije.
Njene riječi prenosimo vam u cjelosti:
Merilin o djetinjstvu
"Sve je izgledalo magično oko 11. ili 12. godine, i činilo se kao da se dešava preko noći. Čak su i djevojke obraćale malo pažnje na mene jer su mislile, hmmm, treba se pozabaviti njome. Nisam mogla da shvatim zašto me neke djevojke toliko mrze. Onda sam shvatila da je to zato što me dječaci vole.
Imala sam ovu dugu šetnju do škole, tri i po milje tamo, tri i po milje nazad. Bilo je to čisto zadovoljstvo. Svaki momak koji je vozio na posao je trubio, mahao, a ja bih uzvratila. Svijet je postao prijateljski nastrojen.
Svi momci, nosači novina, bi dolazili kod mene, a ja sam obično visila o granu drveta. Dolazili bi sa svojim biciklima, a ja bih dobijala besplatne novine, porodici se to sviđalo, pa bi svi zaustavili svoje bicikle oko drveta, a ja bih visila, izgledajući kao majmun.
Pitala bih dječake: 'Mogu li sada da vozim vaš bicikl?' a oni bi rekli: 'Naravno.' Onda bih se smijala na vjetru, vozeći se niz ulicu, a oni bi svi stajali i čekali dok se ne vratim. Voljela sam vjetar jer me je milovao.
Žalila sam što je studio saznao za to. Bilo mi je malo neprijatno jer sam pomislila, bože moj, evo me sa golim tufićem napolje. [smijeh] Ali, znate, stvarno je bilo istina.
Tom Keli - kada je prvi put rekao da je fotograf i zamolio me da poziram gola, rekla sam: 'Ja? Šališ se? Nikada.'
Ali morala sam da platim kiriju gdje sam živjela u Holivud Studio Klubu. Bila sam četiri nedjelje u zakašnjenju. Ne znam zašto su mi dozvolili da prespavam. Pretpostavljam da su mislili da imam mogućnosti.
U svakom slučaju, uradila sam mu neke reklame za pivo i rekao sam da mi ne smeta ako je tvoja žena tamo, ali molim te, ne smeta mi da bude neko od tvojih pomoćnika. Kad sam stigla tamo, rekao je: 'Sve skini.' Rekla sam: 'O, bože.' Znaš, oni se ni oko čega ne brinu. Ne šminkaju se, ne šminkaju se, ništa.
Ispružio me je na ovom crvenom somotu. Bilo je malo hladni, ali on i njegova žena su bili veoma ljubazni. Nastavio je: 'O, bože.' A ja sam pomislio, pa dobro, možda i nije tako loše. Taj crveni somot... kad sam bila dijete, sanjala sam o crvenom somotu, ali nikada nisam pomislila da ću završiti gola na crvenom somotu. Platili su mi pedeset dolara."
O tome kako je biti seks simbol
"Nikada nisam sasvim razumjela - ovaj seks simbol - uvijek sam mislila da su činele one stvari koje se sudaraju! U tome je problem, seks simbol postaje stvar. Jednostavno mrzim da budem stvar. Ne ograničavam se na to, ali, zapravo, ako ću biti simbol nečega, radije bih da to bude seks nego neke druge stvari čije simbole imaju.
Da te radnička klasa cijeni kao nešto seksualno, a ne aseksualno, to je bar bolje nego reći: 'Pa, ona me ostavlja hladnim.'"
O budućnosti
"Mislim da shvativši da je slava promjenljiva, ne brinem o njoj. Prihvatam je kako dođe ili prođe. Nije kao da mi život zavisi od toga jer nema nikakve veze sa mojim životom. Nije fokus, nije mjesto gdje živim.
Gdje živim je u mom poslu. Unutar nekoliko veza. Ljudi na koje zaista mogu da računam, ljudi koje zaista poštujem i znam da osjećaju isto prema meni.
Želim da budem umjetnica, glumica sa integritetom. To uključuje igranje svih vrsta uloga. Kada budem starija, igraću i druge vrste uloga.
Ne moraju uvijek biti samo 'ljubitelji proljeća', znate? Šta kažete na 'Život počinje u 40-oj'?", rekla je Merilin Monro, između ostalog, u svom posljednjem intervjuu.
(Stil)
Komentari (0)