Aco Pejović danas je jedan od najpopularnijih pjevača u regionu, ali put do estradnog vrha nije bio nimalo lak.

On je još kao dječak zavolio muziku, a zbog školovanja u Srednjoj muzičkoj školi je sa 14 godina napustio svoj porodični dom. Iz rodnog Prijepolja preselio se u Podgoricu gdje je živio u đačkom domu daleko od majke Anđelke i oca Isidora, koji su tada radili u Tekstilnom kombinatu „LJubiša Miodragović".

Mučan period

Ovog perioda on se prisetio u emisiji "Iz profila" kod voditeljke Vesne Milanović.

To je za mene negdje bio mučan period. Dom je bio oronuo, hladan, sa sobama gdje je bilo po 6,7 ljudi i zajednička kupatila. Ali Bože moj, sve zbog muzike. Nisam plakao, ali su mi noći bile teške. U gradu si gdje nikoga ne znaš, ali aposlutno nikoga. Treba da se snađeš, da izguraš tu priču zbog koje si došao", prisjetio se Aco Pejović koga je majka u domu posjetila samo jednom.

"Nisam mogao da nosim hranu u dom jer nije bilo mjesta gdje da je držim. Baš je bilo kao u vojsci. Sjećam se da je majka nakon što me je posjetila tamo jednom prilikom, otišla kući u suzama. Onda se poslije deset dana otac pojavio i rekao: "Moram da ti promenim dom. Majci se ne sviđa u kakvim uslovima živiš".

Smrt roditelja

Smrt majke Anđelke i oca Isidora za njega je bio najveći životni udarac.

"Najveći udarac je bio njihov gubitak. NJih dvoje su u tri godine otišli jedno za drugim. To mi je bilo najteže", ispričao je Pejović u emisiji "Na liniji života sa Nemanjom", pa dodao da se i dan danas uhvati za telefon da okrene roditelje.

"I danas, kad izađem da prošetam, ja se uhvatim za telefon da okrenem majku ili oca. Imao sam tu naviku, da dok šetam, pričam sa njima. Postoje mnoge stvari koje im nisam rekao... Žao mi je što neke stvari nisu dočekali. Eto, nisu dočekali da vide unuke koje su postale uspješni ljudi. Teška priča.

Ostao bez jednog brata

Podsjetimo, Aco je jednom prilikom ispričao i kako je 1976. godine ostao bez jednog brata kad je njegova majka, koja je nosila blizance, greškom ljekara donijela na svijet samo jedno dijete.

"Mada je i tada postojao ultrazvuk, čuveni ljekar iz Beograda nije video da je riječ o dve bebe i ta katastrofalna greška dovela je do tragičnog ishoda jer se jedna beba bukvalno ugušila. Brat koji je uspio da preživi imao je samo kilogram i četiristo grama na rođenju, a dobio je ime Radojica, po čuvenoj narodnoj epskoj pjesmi „Mali Radojica“, o čijoj je hrabrosti i izdržljivosti ispjevana legenda. Vremenom sam to prihvatio kao božju volju. Ne pitam sebe šta bi bilo kad bi bilo, ali često uradim ono jedino što mogu da učinim za njega - zapalim mu svijeću kada odem u crkvu. E, sada, ne znam da li je to u redu ili nije, pošto kažu da se onima koji nisu kršteni ne pali svijeća, ali ja to radim. Duša je duša, pa čak i dok je plod u majčinoj utrobi. I treba cijeniti svaki život i ne davati sebi za pravo da ga prekineš. Zato smo svi mnogo pazili mlađeg brata, koji je danas momčina od dva metra i bavi se košarkom u našem rodnom gradu - ponosno je ispričao pjevač.