Odluka je donesena u okviru postupka pokrenutog na zahtjev Denisa Zvizdića, tada prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Predmet se odnosio na ugovor o lobiranju za Republiku Srpsku, ali i na budžetske stavke iz kojih je trebalo da budu finansirane aktivnosti predstavništava Republike Srpske u inostranstvu.

Ugovor je posebno dospio u fokus zbog njegovih ciljeva, među kojima je, prema navodima iz predmeta, bilo i lobiranje za nezavisnost Republike Srpske.

Zvizdić je pred Ustavnim sudom osporavao i budžetsku stavku za 2026. godinu kojom je za transfere predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu predviđeno 15 miliona KM, kao i stavku iz drugog rebalansa budžeta za 2025. godinu u iznosu od 49 miliona KM.

Ustavni sud je odlukom zabranio isplate iz budžeta Republike Srpske koje su povezane sa ovim ugovorom, kao i sa drugim aktima i aktivnostima lobiranja u ime Republike Srpske za ciljeve koje Sud smatra suprotnim Ustavu BiH, njegovim odlukama i odlukama institucija BiH.

Istovremeno je naloženo Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi Republike Srpske, nadležnim organima, kao i službenim i odgovornim licima u tim institucijama, uključujući predstavništva Republike Srpske u inostranstvu, da obustave aktivnosti povezane sa isplatama po osnovu ugovora od 6. septembra 2025. godine.

Predmet U-10-26 bio je na dnevnom redu 174. plenarne sjednice Ustavnog suda BiH, održane 24. i 25. septembra 2026. godine. Odluka Ustavnog suda tako se ne odnosi samo na jedan ugovor, već i na aktivnosti i isplate koje su povezane sa lobiranjem za ciljeve koje je Sud ocijenio nesaglasnim sa ustavnim okvirom Bosne i Hercegovine.