“Stekli su se svi uvjeti za to, krenuli smo u pripremu dokumentacije da ga se pusti iz kaznionice u Glini u kojoj se trenutno nalazi”, potvrdio je ranije ekskluzivno njegov advokat Tomislav Filaković.

Naime, Vrhovni sud je 2017. godine donio presudu da se Dragan Paravinja, optužen za ubistvo Antonije Bilić, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, što je dvostruko manje od presude na četrdeset godina koju je donio Županijski sud u Splitu. Kaznenim zakonom i Zakonom o izvršavanju kazne zatvora propisano je da se zatvorenika može pustiti na slobodu nakon što izdrži najmanje polovinu kazne. Uslove za to Paravinja je odavno stekao, još 2021. godine, i sad se već približava i roku od izdržane tri četvrtine kazne.

O tome će Filaković obavijestiti Županijski sud u Sisku, koji je u ovom slučaju nadležan jer osuđenik kaznu služi na njihovom području, odnosno u Glini.

“To je proces koji smo sada započeli. Sudu ćemo podnijeti zahtjev za puštanje na uvjetni otpust. To je proces koji uključuje više faktora, a jedan od njih je i razgovor s obitelji i susjedima osuđenika”, rekao je pred kraj prethodne godine advokat Filaković, dodavši kako nema nikakve zakonske osnove da se njegov klijent ne pusti na slobodu jer su se za to, ponovio je, stekli svi zakonski uslovi.

Ako bude pušten na slobodu, Paravinja će se morati pridržavati uslova probacije. Sud mu može, primjerice, izreći obavezu zaposlenja, nadzirati prihode, psihosocijalnu terapiju, zabranu posjećivanja određenih mjesta ili osoba, zabranu napuštanja doma u određenom razdoblju tokom dana i slično, a moraće se redovno javljati službi za probaciju, zavodu za socijalnu skrb, sudu, policijskoj upravi ili drugom nadležnom tijelu.

Lanac krijumčara

Ova informacija sigurno će izazvati veliku pažnju jer je Paravinja glavni akter medijski najeksponiranijeg slučaja u savremenoj “crnoj” istoriji Hrvatske. Podsjetimo, tinejdžerka Antonia Bilić nestala je u junu 2011. godine i za njom je pokrenuta intenzivna potraga u kojoj su učestvovale sve raspoložive policijske snage, mediji i građani, a slučaj je izazvao veliko interesovanje. Uprkos svima uključenima u mučnu potragu, srednjoškolka sedmicama nije bila pronađena. Jedina, koliko-toliko pouzdana informacija bila je da je viđena kako stopira na čikolskom mostu u Drnišu, vraćajući se kući nakon škole, i da se ukrcava u kamion s bijelim krovom. Nekoliko sedmica nakon njenog nestanka, u Bosni i Hercegovini uhapšen je Dragan Paravinja kojeg je policija povezivala s nestankom učenice i za njim je raspisana potjernica. Policija Republike Srpske potvrdila je da je uhapšen u Donjim Srđevićima, u opštini Srbac, samo 40 kilometara od Banje Luke.

Nakon što je pobjegao policiji i u oproštajnom pismu naveo da nema nikakve veze s Antonijinim nestankom, te uputio policiju da traži crni Mercedes beogradskih registarskih pločica, Paravinja je napokon uhvaćen. U policiji je najprije negirao, a zatim priznao zločin. No, tijelo Antonije Bilić još nije bilo pronađeno. Paravinja je policiju cijelo vrijeme usmjeravao na pogrešne lokacije, isušeno je cijelo jezero Brljan u Dalmaciji, na rijeci Krki, no tijela nije bilo nigdje. Kasnije je Paravinja, tada već oboružan advokatima, tvrdio da je u policiji Republike Srpske premlaćen te je pod iznudom i strahom za život potpisao priznanje. Činjenica da policija nikako nije mogla locirati tijelo nesretne srednjoškolke podgrijavala je medijske spekulacije kako je još živa, odnosno da je oteta i prodana u seksualno roblje. Iznošene su teorije da Paravinja štiti mnogo jači i rašireniji lanac krijumčara ljudi.

Cijeli slučaj izazvao je i skandal zbog medijskih otkrića da je Paravinja slobodno prelazio granice kamionom, uprkos tome što se u nekoliko država, uključujući Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, protiv njega vode postupci zbog silovanja i sličnih zločina.

Preinačena presuda

Dragan Paravinja 19. oktobra 2012. godine za ubistvo Antonije Bilić nepravosnažno je osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Na parkiralištu pokraj državne ceste D-23 u selu Modrušu kod Josipdola, u Karlovačkoj županiji, nedaleko od mjesta gdje je posljednji put lociran signal njenog telefona, 28. novembra 2012. godine pronađeni su posmrtni ostaci koji su DNK analizom utvrđeni kao posmrtni ostaci Antonije Bilić. Pokopana je 5. decembra 2012. godine na groblju sv. Ivana u drniškom naselju Badnju, pri čemu su njen lijes, prema želji porodice, nosili pripadnici HGSS-a.

Vrhovni sud 15. aprila 2014. godine djelomično je ukinuo nepravosnažnu presudu na 40 godina zatvora, jer Županijski sud u Šibeniku nije uspio dokazati da je Paravinja pokušao silovati Antoniju Bilić, a 3. jula iste godine u Šibeniku je održano ponovljeno suđenje Draganu Paravinji, ali je prekinuto nakon njegovog zahtjeva za izuzećem sudaca. Zahtjev je odbijen i Paravinja je ponovno osuđen na kaznu od 40 godina.

No, Vrhovni sud 27. oktobra 2015. godine ukinuo je presudu u cijelosti. Održano je novo suđenje i on je po treći put nepravomoćno osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Vrhovni sud 6. jula 2017. godine donio je novu presudu, kojom nije poništio, nego preinačio presudu Županijskog suda. Prema presudi Vrhovnog suda, Dragan Paravinja proglašava se krivim za tzv. obično ubistvo i pokušaj silovanja Antonije Bilić, te je kazna ublažena na 20 godina zatvora. Vrhovni sud za sam čin ubistva dosudio je 15 godina zatvora, a za pokušaj silovanja dodatnih pet godina i osam mjeseci zatvora, pri čemu su obje kazne zbrojene. Paravinji se u kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, zbog čega su, kako smo već naveli, stečeni svi uslovi za puštanje na slobodu. I dok je advokat Filaković uvjeren da je to gotova stvar, tvrdi da je sve ovo samo početak jer se čekaju dvije odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Preko advokata Filakovića Paravinja je podnio tužbu protiv Republike Hrvatske zbog povreda ljudskih prava u sudskom postupku.

U odličnom je stanju

“Taj je spis ogroman, ali u njemu se vidi sva nakaradnost pravosuđa u ovom slučaju. Suđenja su vođena potpuno pogrešno, uvažavani su dokazi koji ni po čemu nisu smjeli biti prihvaćeni i slično. Kada stignu odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, mnogi u Hrvatskoj će biti iznenađeni jer će se pokazati da je Hrvatska godinama držala nevinog čovjeka iza rešetaka. Naravno da ćemo nakon toga krenuti u novu tužbu kako bi država isplatila odštetu mom klijentu zbog toga”, rekao nam je Filaković.

Zastupnik porodice ubijene tinejdžerke, splitski advokat Vinko Ljubičić, bio je iznenađen kada su mu mediji prenijeli Filakovićeve riječi.

“Ako mene pitate, čisto sumnjam da će se to dogoditi. Ne znam, nemam nikakve službene informacije o tome, ali ne vjerujem da će automatski biti pušten na slobodu, čak i ako su ispunjeni uvjeti. Naime, koliko mi je poznato, Paravinja u BiH ima još neke postupke za nasilna kaznena djela koji su zamrznuti dok ne odsluži kaznu u Hrvatskoj, tako da bi ga Hrvatska trebala izručiti toj zemlji”, rekao nam je kratko Ljubičić.

Dragan Paravinja rođen je 10. decembra 1969. godine u Zemunu u Srbiji. Kao mjesto prebivališta prijavio je Obrovac u Hrvatskoj. Srbin je po nacionalnosti, ima dvojno državljanstvo, hrvatsko i srpsko. Završio je srednju školu i po zanimanju je vozač. Neko vrijeme bio je zaposlen kao vozač kamiona u poduzeću Godec beton iz Sesveta. Vojni rok služio je u JNA od 1988. godine. Sud je izvijestio da nema nikakvih primanja, a kao imovinu prijavio je kuću u izgradnji u Bilišanima Donjim u Hrvatskoj. Oženjen je i otac dvoje djece, punoljetnog sina Nikole i maloljetnog Luke. I to je, manje-više, sve što se o njemu zna. Javnost je sablaznila već sama njegova pojava, koštunjav, mrkog pogleda, neobrijan…

No, advokat Filaković kaže kako je, nakon gotovo jedne i po decenije iza rešetaka, njegov klijent “u odličnom psihofizičkom stanju”.

Inovacije i prijava

“Veoma je vrijedan, kao i svaki drugi zatvorenik ima pravo na rad koji koristi. Zatvor ga je više nagradio zbog inovacija kojima je olakšavao poslove u kaznionici. Ujedno se i uzorno vlada. Prije nekoliko godina Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta predao je kaznenu prijavu protiv zatvora u Lepoglavi jer je primijetio brojne nepravilnosti i o njima vodio pedantne izvještaje. USKOK nikada nije pokrenuo postupak, ali je indikativno da je nedugo nakon toga moj klijent premješten u kaznionicu u Glini”, kaže Filaković.

Dodaje da ne zna šta njegov klijent namjerava raditi bude li pušten na slobodu.

“On je hrvatski državljanin i kao takav ima sva prava. Oko njega je stvorena neviđena medijska fama i nepovratno mu je oštećena osobnost, javni dojam o njemu, izložen je medijskom i pravosudnom linču. Javnost će se još iznenaditi kada isplivaju svi detalji o ovom slučaju”, zagonetno govori osječki advokat Tomislav Filaković.