„Otišli smo predaleko za zapadom, bez naročite potrebe. Grlom u jagode. Moje komšije, rođaci i ja smo potpuno iz ishrane izbacili povrće sa polica marketa. Proizvodimo domaće, i to koristeći prirodno đubrivo, pregorjeli stajnjak i kompost. U manjoj količini valja i pepeo i kreč. Motika je naoštrena i ponovo je u funkciji. Zar nije korisnije raditi u svojoj bašti i proizvoditi  hranu, nego ići na fitnes i plaćati vježbe. Ja danas okopam četiri reda ranog krompira i osjećam se kao da sam dva sata vježbao u teretani“, rekao je Slavko Vranić iz Nove Topole.

U sve više seoskih domaćinstava sami sebi proizvode rasadu paprika, paradajza, tikvica, lubenica i ostalog povrća.

Mićo Lukač iz Maglajana kod Laktaša kaže da je sat-dva dnevnog posla u plasteniku ili bašti dovoljno da proizvede hranu za kuću.

„Na ovaj način znam da proizvodim zdravu hranu, bez hemije i što je najopasnije bez kasnog prskanja, pred samu berbu. Rad u plasteniku ponekad dođe i kao odmor. Odmorim se od politike, vijesti, poskupkjenja i ratova. Biljke me oraspolože“, slikovito objašnjava Lukač.

Lijepo vrijeme pogoduje sjetvi i sadnji povrća, a ratari uveliko siju kukuruz. Vjeruju da niskih temperatura i kasnih mrazeva više neće biti, te da je dobra sezona na pomolu.