Dok je nekada dominirala priča o solidarnosti i prihvatu, danas je politički fokus u Briselu sve više usmjeren na brže vraćanje ljudi koji nemaju pravo da ostanu na teritoriji Unije. Koliko je ta tema postala emotivno nabijena, pokazuje i to da je nedavno u filmskoj industriji izazvala pravu buru. Naime, njemački reditelj Uve Bol snimio je triler "Citizen Vigilante", u kojem glavni junak sam sebi dodjeljuje ulogu sudije, dželata i osvetnika.

Film, čije je snimanje počelo u Hrvatskoj početkom 2025. godine, prati Majkla Sandersa, kojeg tumači američki glumac Armi Hamer, bivšeg vojnika koji je naslijedio poslovno carstvo svog oca i nastanio se u Zagrebu. Nakon što upozna djevojku koja je preživjela grupno silovanje, a čiji su napadači, migranti, izbjegli kaznu zahvaljujući blagonaklonom sudiji, Sanders počinje da djeluje mimo zakona. Krajnja tačka priče je scena u kojoj on ubija cijelu porodicu jednog od napadača, obrazlažući to ideološkim govorom protiv islama. Reditelj Bol je izjavio da ga je na scenario djelimično inspirisao stvaran slučaj grupnog silovanja u Hamburgu, dodajući da je film "posvećen hiljadama žrtava silovanja i ubistava u Evropi koje je izdao pravni sistem".

Kritičari ističu da je film prepun štetnih i rasističkih stereotipa usmjerenih prema muslimanskim imigrantima. Hrvatski novinar Jurica Pavičić napisao je za Jutarnji list da je riječ o “najfašističkijem filmu snimljenom u Evropi nakon 1945. godine”, dodajući da će se on vući kao “ljigava bruka za svakim Hrvatom koji je u njemu učestvovao”. 

1

Film je u Njemačkoj bio blokiran za standardnu distribuciju, što je Bol nazvao cenzurom, dok kritičari upozoravaju da rizikuje podsticanje nasilja, nakon čega ga je Ilon Mask besplatno pustio na svojoj mreži X na 48 sati, poslije čega je film skočio na vrh top-lista prodaje u Sjedinjenim Državama.

Ono što film eksploatiše kao fikciju, Brisel već godinama pokušava da riješi kroz zakonodavstvo. Evropa je posljednjih mjeseci napravila ozbiljan zaokret u migracionoj politici. Nakon godina rasprava o tome kako ubrzati vraćanje ljudi kojima je odbijen boravak ili azil, Evropska unija je napravila konkretan korak ka sistemu u kojem bi deportacije trebalo da budu brže, a države članice da imaju više mogućnosti da migrante vrate izvan teritorije EU. U središtu nove politike nalaze se takozvani "return hubovi", centri za povratak u trećim zemljama, koji su postali jedan od najspornijih elemenata novog evropskog sistema.

Evropski parlament je 17. juna odobrio dogovor postignut sa Savjetom EU o novoj uredbi kojom se mijenja sistem vraćanja državljana trećih zemalja koji nemaju pravo da ostanu u EU. Za tekst je glasalo 418 poslanika, 218 je bilo protiv, dok je 30 bilo uzdržano. Procedura time ipak nije završena, za konačno stupanje uredbe na snagu potrebno je da se završe preostali formalni koraci, uključujući formalno usvajanje u Savjetu EU, nakon čega slijede potpisivanje i objavljivanje u Službenom listu Evropske unije. Drugim riječima, novi sistem još nije operativan, iako je njegov politički okvir već dogovoren.

Jedna od najvećih novina jeste mogućnost da se osoba kojoj je izrečena odluka o povratku pošalje u treću zemlju sa kojom postoji sporazum ili dogovor o prihvatu. Prema dogovorenim pravilima, takvi centri mogu biti konačno odredište osobe koja se vraća, ali mogu služiti i kao tranzitni centri iz kojih bi se osoba dalje vraćala u zemlju porijekla ili neku treću zemlju. To je suštinska promjena u odnosu na dosadašnji sistem, u kojem je odbijanje azila često automatski značilo da osoba ostaje u zemlji članici sve dok se ne pronađe način za direktnu deportaciju. Najveća nepoznanica i dalje ostaje gdje će ti centri zapravo biti. EU još nema zvaničnu listu zemalja domaćina, iako se u javnosti pominju Ruanda, Uganda, Uzbekistan i druge afričke i azijske države, dok je posebno zanimljiv model koji je Italija razvijala sa Albanijom.

Za sada, ipak, nema konačne evropske mape return hubova, a prvi konkretni aranžmani mogli bi, prema najavama pojedinih država, biti razvijani tokom 2026. i 2027. godine.

Slučaj filma "Citizen Vigilante", koliko god bio fikcija sa ideološkom porukom, ipak oslikava koliko je nezadovoljstvo dijela evropske javnosti sporošću pravosudnog i migracionog sistema postalo dio šire političke klime u kojoj Brisel danas pokušava da pronađe ravnotežu između humanog i efikasnog odgovora na migracije.