Vuk ima 16 godina, a kada je imao devet, utvrđeno je da boluje od Dišenove mišićne distrofije. Danas je prikovan za krevet i potrebna mu je pomoć kako bi se njemu i njegovoj porodici olakšao život, a njegovo zdravstveno stanje učinilo podnošljivijim.

Njegov otac, Željko Mali, u razgovoru za Nezavisne novine ističe da se Vuk rodio bez ikakvih komplikacija i da se normalno razvijao.

„Vuk je prohodao sa dvije godine. Nismo to uzimali toliko za ozbiljno, da je to problem. Međutim, on je krenuo da hoda i imao je malo nestabilan hod. Hodao je do devete godine i onda se krenuo žaliti na bolove u mišićima, da ne može hodati, da ga bole noge, zamarao se puno. I u trenutku kada je bolest uzela maha, pao je u invalidska kolica, bio je u kolicima tri-četiri godine, a poslije je pao u krevet. Tu počinju problemi, počinju da otkazuju organi, jedan po jedan“, kaže Mali.

Porodica se nada da će uspjeti prikupiti potrebnu medicinsku dokumentaciju kako bi Vuk otišao na liječenje matičnim ćelijama u Tursku, jer, kako navodi njegov otac, djeca koja se liječe na taj način postižu značajne rezultate.

Javnost je za Vukovu priču saznala prošle zime, kada je Manjaču pogodio veliki snijeg, a agregat, koji je od presudne važnosti za Vukovo stanje, prestao da radi.

„Snijeg pred kućom bio je viši od dva metra. Crkli su nam agregati, Gorska služba spasavanja nam je dolazila, Civilna zaštita nam je donosila agregate i prošle godine su nas evakuisali u grad, kompletnu porodicu. Kad smo se vratili, imali smo, nažalost, šta i da vidimo. Snijeg nam je provalio krov. Morali smo ove godine supruga i ja sve iznova graditi, praviti. Koliko smo stigli, stigli smo“, prisjeća se Mali.

Govoreći o trenutnim potrebama, on ističe da bi im mnogo značila fasada i toplotna izolacija kuće.

„Mi živimo na Manjači, noćima bude i minus 15, a nažalost nismo nabacili ni zidove unutra“, naglašava on.

Pod teretom snijega prošle godine uništen im je i plastenik.

„Plastenik nam je takođe uništio snijeg, a namontirali smo ga pretprošle godine, nov plastenik. Jednu sezonu smo u njemu sijali. Nema ništa od njega“, kaže Željko.

Zbog svega toga, Savez za rijetke bolesti Republike Srpske, zajedno sa Gradskom upravom Banjaluka, pokrenuo je humanitarni broj 1414 kako bi se pomoglo Vuku i njegovoj porodici.

Predsjednica Saveza, Biljana Kotur, ističe da se već duže vrijeme nastoji pomoći porodici Mali, ali da su njihovi problemi višestruki.

„Porodica je višečlana, nijedan roditelj ne radi, a uz Vukovo zdravstveno stanje i stalne troškove, pomoć do sada nije bila dovoljna. Zbog toga smo pokrenuli akciju i nadamo se da će se uključiti šira zajednica“, navela je Kotur.

Među pokretačima akcije je i Milada Šukalo, projekt menadžer u Gradskoj upravi Banjaluka.

„Plan je da djelujemo u tri pravca. Prvi je da vidimo koje terapije mogu da olakšaju Vuku funkcionisanje, jer trenutno trpi ogromne bolove. Drugi je hitna izolacija kuće i njeno dovođenje u funkcionalno stanje. Treći je da im obezbijedimo plastenik, kravu, ovce i koke“, istakla je Šukalo.

Govoreći o Vuku, dodala je i jedan posebno emotivan detalj.

„Kada smo pitali Vuka šta mu je najveća želja, rekao je da mu brat i sestra budu zdravi zauvijek. Svi smo plakali. On zna da je bio zdrav do devete godine i plaši se da se isto ne dogodi njima“, rekla je Šukalo.

Kako bi se uključili u ovu humanitarnu priču, svi ljudi dobrog srca mogu pomoći i uplatom na račun 5520221726965839, Addiko Bank, na ime Bojana Mali, kao i pozivom na humanitarni broj 1414.