Na velikim plantažama limuna, mandarina, narandži i drugih citrusa u Hercegovini, Crnoj Gori i Dalmaciji najrodnija su stabla ukalemljena u Gornjim Karajzovcima, selu u srcu Lijevče polja. Na pola hektara plastenika pod najlonom sedamdesettrogodišnji ekspert Mile Popović potpuno je promijenio klimu i prilagodio uslove visokozahtjevnim biljkama.

Najkvalitetnije bijelo i crno grožđe Mile takođe proizvodi pod folijom, zaštitio ga je i od grada i od mraza, uskoro će ga obrati i imati u svježem stanju za upotrebu sve do proljeća. Grožđe je ipak uzgojeno u poluotvorenoj formi, u predvorju ogromnih plastenika. A u plastenicima, nema čega nema.

„Evo ovdje dominiraju citrusi. Proizveo sam takve sadnice limuna, kakvih nema u Hercegovini i na primorju. Na njoj se u svako doba nalazi po 150 limunova, krupnih i zdravih. I dok su jedni plodovi stigli za berbu, drugi se odmeću. Ove moje sadnice su hit u južnim krajevima, ljudi me stalno zovu i naručuju nove pošiljke. Na Vis sam nedavno poslao 600 sadnica limuna, kupuju ga i Crnogorci, nema gdje ga nema. Ovaj moj limun ima debelu koru, a plod je težak po 600 ili 700 grama“, objašnjava Mile Popović karakteristike svoga limuna.

Mile proizvodi oko 200 biljnih vrsta, od citrusa do indijskog jorgovana, japanskih trešanja, lovor-višnje, lavande, kinesko voće, perzijsko ukrasno drveće... Crvenolisne šljive su ukrasne, ali i donesu obiman rod.

„Plodovi crvenolisne šljive su krupni, sočni i crveni kao krv čak i unutra. Ko god kupi sadnicu, vraća se po nove. A za parkove i drvorede uzgajam bagrem koji cvijeta u nekoliko boja, kuglaste katalpe, loptaste lipe i javor, drvo tamaris, nema čega nema. Ovdje stalno ima posla, jedino ne radimo kad su žestoki minusi, ali klima se promijenila. Nekada sam za sezonu grijanja trošio i do 250 metara drveta, sada tri puta manje, zime su blaže, to ratarima smeta, ali nama koji se bavimo plasteničkom proizvodnjom pogoduje“.

Mile Popović razvozi svoje proizvode po cijeloj BiH. Nekada za jedan dan ode i na dvije različite destinacije. Taman se vrati iz Bihaća, a zovu ga u Tuzlu ili Bijeljinu. Prije više od deset godina pozitivno su ga iznenadili u Tešnju.

„Upravo pristižem kamionom u Tešanj, nisam ni ceradu otvorio, zovu me prijatelji u kafanu i pokazuju novine. Pitaju me, Mile da li je tačno da tvoje selo Gornji Karajzovci ima više plastenika nego stanovnika ili je novinar preuveličao. Rekao sam da je sve tako, da nas ima negdje oko 600 u selu, a plastenika preko dvije hiljade. Ljude je moguće prebrojati, a plastenike jedino dronom, iz vazduha ali za pet dana. Plastenike u ovom selu imaju Vujčići, Đakići, Stajčići, Balabani, Popovići, Ilići, skoro svi."

U Milinim plastenicima je upravo novembar udarni mjesec, špica sezone. Sve što se posadi u kasnu jesen, bude bujnije, naprednije i zdravije nego u proljeće. Trenutno rasađuje lavandu i indijski jorgovan, a u pauzi se zasladi bijelim ili crnim grožđem. Milina fabrika pod najlonom poznata je i priznata u nekoliko država, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

Barem za sada.