Ono što SPC prihvata i što se na Petrovdan smije, odnosi se na liturgijske i društvene aktivnosti koje imaju duboko ukorijenjenu vjersku simboliku.

U dobroj namjeri, ali i u neznanju, neki vjernici posežu za običajima, čak i ritualnim radnjama koje ih odvajaju od vjere, a vode u sujeverje. Sveti vladika Nikolaj Velimirović je rekao da su takvi daleko od istine po Jevanđelju, ako traže pomoć od sebi nepoznatih sila.

Na svaki praznik, posebno onaj koji je u crkvenom kalendaru obilježen crvenim ili podebljanim slovom, vjernici i oni koji misle da su u vjeri, kao da budu magnetnom privlačnošću privučeni čim im neko kaže da bi baš tog dana trebalo da urade ovo ili ono, pa će im u životu sve biti potaman. Kršteno ime nose, a pokleknu pred sujeverjem?! Pa i oni koji misle da su vjerujući, bar crven končić na ruci ili kakvom drugom mjestu nose.

- Današnji hrišćani su sveli svoju vjeru na papir – krštenicu! A svojim postupcima i ovakvim poduhvatima svjedoče da su daleko od istine po Jevanđelju i da traže pomoć od sebi nepoznatih sila - rekao je Sveti vladika Nikolaj Velimirović u jednoj od svojih besjeda, pa je dodao:

 

- ''Ogromno neznanje i veliki mrak pokrili su dušu našeg srpskog naroda. Moja malenkost obavezno izgrdi na krštenju roditelje i kuma kad ugledam na ruci djeteta crveni konac i da su se usudili da sa tim koncem crvenim ponosno dođu u manastir na krštenje i pretrpe sramotu kad makazicama odsječem, bacim na pod i zgazim konac, prije nego počnem svetu tajnu krštenja'' - govorio je Sveti vladika Nikolaj, prenosi Religija.rs.

Dakle, šta se smije, a šta ne smije – danas, kada s radošću slavimo Svete apostole Petra i Pavla? Jedino što se ne smije, je to da se prepustimo sujeverju. Sve ostalo se može. Ili bar skoro sve. Nepregledan bi bio spisak svega onoga što se podvodi pod “narodne običaje i vjerovanja” koji se vežu za praznik Svetih apostola Petra i Pavla, a zapravo je veoma malo onih koji imaju veze sa vjerom Hristovom i koje je prihvatila Crkva.

Ono što SPC prihvata i što se na Petrovdan može, odnosi se na liturgijske i društvene aktivnosti koje imaju duboko ukorijenjenu vjersku simboliku i ne ulaze u sferu sujeverja. Dakle, šta se smije na Petrovdan?

Posjeta crkvi i učestvovanje u liturgiji

Na ovaj dan vjernici se okupljaju u crkvama kako bi prisustvovali svetim liturgijama koje se služe u čast apostola Petra i Pavla. Ovo je osnovni i najvažniji običaj koji se poštuje širom pravoslavnog svijeta.

Slava i krsna slava

Mnogi vjernici slave Petrovdan kao svoju krsnu slavu. Ovo uključuje svečano obilježavanje sa porodicom i prijateljima, gdje se osvjećuje slavski kolač i žito, i drži molitva u čast svetitelja.

Poseta manastirima i svetilištima

Uobičajeno je da vjernici na Petrovdan posjećuju manastire i svetilišta koja su posvećena apostolima Petru i Pavlu, učestvujući u molitvama i svetim tajnama.

Krštenja i venčanja

Petrovdan je tradicionalno vrijeme kada se u mnogim mjestima obavljaju krštenja i venčanja, jer se smatra da je ovaj dan blagosloven i da nosi posebnu duhovnu snagu.

Post i molitva

Apostolski post, u narodu poznatiji kao Petrovski, koji traje do Petrovdana, je pravoslavna praksa koju vjernici poštuju kao pripremu za praznik. Završava se na sam dan praznika, nakon čega se obično priređuje svečani ručak. Ove godine, Petrovdan pada na petak, koji je svakako posni dan, pa je razriješen na ribu, a sutra mrs.

Zborovi i sabori

U nekim dijelovima Srbije, Petrovdan je vrijeme za održavanje narodnih sabora i zborova, gde se okupljaju vjernici iz raznih krajeva, učestvuju u liturgijama i prazničnim aktivnostima.

Ovi običaji su duboko ukorijenjeni u pravoslavnoj tradiciji i kulturi, i ne sadrže elemente sujeverja. Oni doprinose očuvanju vjere i jačanju zajednice, te imaju značajnu duhovnu i socijalnu ulogu u životu vernika.

BONUS VIDEO: