Milomir Mimo Martić, univerzitetski profesor odlučio je da se opet lati mikrofona i zapjeva. Na to su ga nagovorili prijatelji, ali i velika ljubav prema muzici. Ima dosta vremena iako na fakultetu predaje sociološku grupu predmeta.

„Muzika je moja ljubav. Pjevam od kada znam za sebe. Iza mene su dva albuma i bezbroj nastupa. Nedostaje mi kontakt sa publikom, pogotovo sa mojim obožavateljkama, kojih i danas ima poprilično. Da li vježbam, pa ja uvijek pjevam i pjevušim, ujutro čak zapjevam i nešto od Pavarotija, kazuje profesor Martić.

Zanimljivo je da Martić uveliko razmišlja o nastupu u poznatom rijalitiju „Nikad nije kasno“. Kaže da je sada u najboljim godinama i da ga glasne žice služe odlično. Priprema i novi album.

„Taj treći album je spreman. I tu nije kraj  mojih muzičkih ambicija. Sa prijateljima kanim formirati  tamburaški ansambl. Već smo uvježbali novu pjesmu „Sedam dana – sedam rana“, koja neće nikoga ostaviti ravnodušnim, pogovotovo one koje muče ljubavni jadi“, poručuje profespr Milomir Mimo Martić.

Zanimljivo je da jedan pjesnik iz Gradiške piše specijalno stihove kako bi Mimo proširio i nadgradio vlastiti repertoar. Za sada je sve obavijeno velom tajne, ali uspjeli smo doći do par stihova.

Teče Vrbas prema Savi,

želja mi se opet javi,

da zapjevam pjesmu našu,

da ispijem zamagljenu čašu!

I ove stihove, kao i mnogo puta ranije muzički će uobličiti i isplesti ovdašnja živa muzička legenda Jovo Jerković.