Jakint je bio dvoranin cara Trajana i potajni hrišćanin. Jednom kada je car Trajan sa svim dvoranima svečano svečano prinosio žrtve idolima, Jakint izostade od ove svečanosti. Zato je bio optužen i pred cara na sud izveden.

Car ga je savjetovao da se odrekne Hrista i prinese žrtve idolima. Ali Jakint je ostao tvrd kao dijamant, i rekao caru čuvene riječi: "ja sam hrišćanin, Hrista poštujem, Njemu se klanjam, i Njemu prinosim na žrtvu živu sebe samog". Ove svoje nepokolebljive vjere i mnogi su Srbi tokom vijekova stradali.

Izbijen, popljuvan, sastrugan, ovaj sveti mučenik bi bačen u tamnicu. Po carevoj naredbi ništa mu ne davahu za jelo osim idolskih žrtvoprinosa. No Jakint to ne htje jesti, i poslije 8 dana umre u tamnici.

Prema hrišćanskoj tradiciji nakon njegove smrti tamničari su vidjeli dva svjetla anđela u tamnici. Jedan je pokrivao tijelo mučenika svojom svijetlom odećom, a drugi je polagao divan vijenac na njegovu glavu.

Jakint Cezarejski je preminuo 108. godine.


Mučenik Tvoj Gospode, Jakint, u stradanju svome je primio nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobedi, a razori i nemoćnu drskost demona: Njegovim molitvama spasi duše naše.



Sveti mučenik Emilijan


U vreme Julijana Odstupnika a u Trakijskom gradu Dorostolu biješe Emilijan mladić, sluga u gradonačalnika. Kada car Odstupnik poče ognjem i mačem da satire hrišćanstvo širom carstva rimskog, dođe carski izaslanik i u Dorostol, da ubije hrišćane.

No ne nađe ni jednog jedinog. Obradovan time on davaše gozbu veliku građanima dorostolskim, i naredi žrtvoprinošenje veliko idolima i veselje po svemu gradu, dan i noć. Te noći zađe Emilijan sveti po idolskim hramovima, tržištima i ulicama gradskim, i maljem polupa sve idole.

Sutradan biješe užas u gradu. Svi tražahu sokrušitelja bogova svojih. Uhvaćen bi jedan seljak, toga jutra vidjevši da prolazi pored hrama, Emilijan videvši da će nevin čovjek da strada reče u sebi: "ako ja skrijem svoje djelo, onda kakva mi je korist od toga što učinih? Ne ću li se naći pred Bogom kao ubica nevina čovjeka?"

Prijavi se, dakle, carskom izaslaniku i priznade sve. Ovaj razjaren upita Emilijana, ko ga nagovori da to učini? Odgovori mučenik Hristov: "Bog i duša moja zapovedi mi, da sokrušim one mrtve stubove, koje vi nazivate bogovima."

Tada sudija naredi da ga šibaju, i poslije šibanja i drugih muka da ga u ognju sagore. Tako skonča svoj zemni život sv. Emilijan i preseli se u nebesni 18. jula (po starom kalendaru) 362. god.

Prepodobni Pamvo


Misirac i podvižnik na gori Nitrijskoj. Savremenik sv. Antonija Velikog, i sam veliki u podvizima monaškim. Poznat je bio naročito zbog dve osobine: što dugim vježbanjem zaključa svoj jezik, da nijednu izlišnu riječ ne iskaže, i što nikad ne jede drugi hljeb osim onoga što je on svojim rukama, pletući rogozine, zaslužio.

Biješe sličan angelu Božjem, i lice mu pod starost svetlo kao nekad u Mojseja, tako da monasi ne mogahu gledati ga u lice. Ni na najprostije pitanje ne davaše brz odgovor, bez prethodne molitve u srcu i razmišljanja.

Jednom patrijarh Aleksandrijski Teofil posjeti monahe u Nitriji. Tada monasi moliše Pamva govoreći: "reci papi nazidatelnu reč, koja bi mu bila od koristi". Ćutljivi Pamvo odgovori: "ako mu moje ćutanje ne koristi, to mu ni moja riječ neće koristiti".

Putovao jednom sv. Pamvo sa monasima po Misiru. Kada naiđoše pored neke grupe ljudi, koji seđahu kada monasi prolažahu pored njih, oslovi ih sv. Pamvo i reče: "ustanite i pozdravite monahe, da blagoslov od njih primite, jer oni neprestano besede s Bogom, i usta su njihova sveta".

Ovaj divni svetitelj proziraše jasno u sudbe ljudi živih i umrlih. Upokojio se u Gospodu 386 god.

Prepodobni Pajsije i Isaija


Prepodobni Pajsije i Isaija. Braća rođena, od bogata roda. Obojica monasi. Jedan se posveti zbog podviga u pustinji, a drugi zbog djela milosrđa prema ljudima. Obojicu vide sv. Pamvo u Raju. Time se riješi spor među monasim oko toga: šta je bolje, podvig ili djela milosrđa. I jedno i drugo kad se vrši u ime Hristovo vodi u Raj.

Prepodobni Jovan mnogostradalni


Zatvornik u pešteri sv. Antonija Kijevskog. Kroz 30 godina mučen bludnom strašću, protiv koje se neodstupno borio, dok je nije pobijedio pomoću Božjom i dodirom moštiju sv. Mojseja Ugrina (v. 26 juli). Pobijedivši skvernu strast sv. Jovan bi obasjan svjetlošću nebeskom iznutra, pri kojoj je noću mogao videti kao i danju.

BONUS VIDEO: