Čuvena jugoslovenska glumica je preminula na današnji dan, 10. maja 1979, a iako se možda njeni filmovi danas ne gledaju kao nekad, ona se često pominje. Ita Rina nije bila samo filmska diva nijemog filma, već i žena koja je odbila Holivud zbog ljubavi, promijenila vjeru i ime, preživjela vrlo teške ratne godine i na kraju se povukla kako bi vodila mirniji život daleko od reflektora.

Rođena je u skromnoj porodici i sanjala o glumačkoj karijeri

Rođena je 7. jula 1907. godine u Divači kod Trsta kao Italina Ida Kravanja. Djetinjstvo je provela u Sloveniji, gdje se porodica preselila kada je njen otac Jožef dobio posao željezničara u Ljubljani nakon izbijanja Prvog svjetskog rata.

Odrastala je u skromnoj radničkoj porodici, pohađala gimnaziju, a kasnije radila u banci. Iako tada nije djelovalo realno da će ostvariti takav san, maštala je o glumačkoj karijeri.

Poslije smrti oca 1926. godine, zajedno s majkom Marijom i sestrom Danicom, izdavala je sobe studentima kako bi preživjele.

Tih dana je odlučila da okuša sreću na izboru za Mis Jugoslavije, ohrabrena time što je njena ljepota privlačila pažnju gdje god da se pojavi. Iako se često može pročitati da je pobijedila na ovom izboru, istina je drugačija: u posljednjem trenutku povukla se iz takmičenja jer nije verovala da je čitava priča ozbiljna. Krunu je tada odnela Štefica Vidačić, prva zvanična Mis Jugoslavije.

Ljepota ju je uvela u svijet filma

Međutim, fotografije mlade Italine koje su tada nastale su joj promijenile život. Njena ljepota oduševila je zagrebačkog filmofila i vlasnika bioskopa "Balkan Palas" Alfreda Milera, koji je portrete poslao njemačkom reditelju i producentu Peteru Ostermajeru, osnivaču studija koji će kasnije postati poznat kao "Emelka".

Ostermajer ju je pozvao na probno snimanje, na koje je stigla 28. maja 1928. godine. Ubrzo je potpisala trogodišnji ugovor sa produkcijskom kućom "Ostermajer film" i preselila se u Berlin, uprkos protivljenju majke.

Vrlo brzo dobila je svoju prvu filmsku ulogu u ostvarenju "Dvoje ispod nebeskog svoda", koje je publika gledala već naredne godine. Kritičari su tada primetili da mlada glumica ne poseduje samo ljepotu već i ozbiljan talenat.

 "Kamere su počele da zuje. Svuda oko mene bili su kablovi. Neki potpuni stranci piljili su u mene, došaptavajući se među sobom. Govorili su mi da vrištim, da se smiejem, mašem i plačem. Mislim da sam najprirodnije izgledala u scenama u kojima sam plakala. Bilo je dovoljno samo da se prisjetim koliko sam daleko od kuće i kako sam obmanula majku", opisala je glumica svoje prvo iskustvo na snimanju.

Iste godine igrala je i u filmu "Šta djeca ne govore svojim roditeljima", koji je bio zabranjen u Evropi i prikazivan samo u Americi, a zatim su uslijedile brojne uspješne uloge u njemačkoj kinematografiji.

U tom periodu postala je poznata pod umjetničkim imenom Ita Rina. Uskoro je, međutim, napustila Ostermajerovu produkciju i potpisala ugovor s novom kućom koja je insistirala na promeni njenog imena.

Najveći uspjeh ostvarila je u češko-njemačkom filmu "Erotikon" iz 1929. godine, koji se i danas smatra njenim najvažnijim ostvarenjem. Potom je igrala i u filmu "Tonka zvana vešala", čime je dodatno učvrstila status evropske filmske zvezde.

 Karijera joj je tada otvorila vrata Holivuda, ali je ona odlučila da odbije poziv koji bi mnogi smatrali životnom prilikom.

Ljubav ispred karijere

U to vreme bila je zaljubljena u inženjera Miodraga Đorđevića i željela je miran porodični život. Zbog ljubavi nije željela da postane holivudska diva, a čak je razmišljala i da potpuno napusti glumu. Pre udaje je prešla u pravoslavlje, uzela ime Tamara Đorđević i preselila se u Beograd.

Iako se povukla iz centra evropske filmske scene, još neko vrijeme nastavila je da glumi. Međutim, tokom snimanja filma "Centrala Rio", neposredno pred Drugi svjetski rat, suočila se sa ozbiljnim problemima.

Gestapo joj je bio za petama

Na setu ju je neprestano pratio čovek za kog nije znala da je gestapovac. Sa njim je često ulazila u rasprave, ne sluteći koliko bi takvo ponašanje u to vrijeme moglo biti opasno. Posebno ga je zanimalo da li glumica ima jevrejsko poreklo, zbog čega je Ita Rina pomoć potražila od tadašnjeg ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, slavnog književnika Ive Andrića.

 Andrić joj je savjetovao da odmah napusti Berlin i vrati se u Jugoslaviju. Poslušala ga je i nastavila glumačku karijeru u domovini, ali mnogo povučenije nego ranije.

Pred sam rat 1939. godine je počela dobrovoljno da radi kao bolničarka, a već naredne godine dobila je sina. Poslije bombardovanja Beograda 1941, sa porodicom se preselila u Vrnjačku Banju, gde je živela njena sestra. Kako je zabeleženo, u tom periodu prodavala svoje dragocjenosti kako bi izdržavala porodicu.

Njena porodica je tada prolazila kroz veoma težak period. Suprug Miodrag je završio u Banjičkom logoru zbog političke izjave, a kasnije su kružile priče da je upravo Ita Rina pomogla da bude oslobođen.

Poslijeratni period joj je donio nov život

Nakon rata povremeno je prihvatala glumačke angažmane, a posljednju filmsku ulogu ostvarila je u filmu "Rat" Veljka Bulajića, gde je igrala uz velika imena jugoslovenskog glumišta poput Velimira Bate Živojinovića, Olivere Marković i Antuna Vrdoljaka.

Kasnije se sa suprugom preselila u Budvu, gde su sagradili kuću i vodili mirniji život. Posvetila se porodici, vrtu i brizi o bolesnom suprugu. Malo ko zna da je nakon glumačke karijere radila i administrativne poslove, a potom bila savetnica u "Avala filmu" i "Lovćen filmu".

Prema pisanju medija, Ita Rina preminula je 1979. godine tokom razornog zemljotresa u Budvi, nakon što je doživela težak astmatični napad.