Dok se na prostoru Hrvatske sve češće pod plaštom patriotizma javno manifestuju poruke mržnje prema Srbima, čini se da institucije ćute, a međunarodna zajednica okreće glavu.

Posljednji u nizu takvih događaja je koncert Marka Perkovića Tompsona održan 5. jula. Za prognane Srbe iz Hrvatske ovo "so na ranu" i poruka da im u toj zemlji nema mjesta. Publika je čak i prije koncerta pjevala pjesme koje pozivaju na progon Srba, javno veličala zločine, a ustaška ikonografija bila je prisutna svuda. Dok su koncert jedni slavili kao nacionalni ponos, za druge je taj dan bio dan tišine, straha i povlačenja u četiri zida – da prežive još jednu poruku mržnje upućenu samo zato što su Srbi.

Javno slavljenje ustaške ideologije

Koncert hrvatskog pjevača Marka Perkovića Tompsona izazvao je burne reakcije među Srbima, naročito onima koji su preživjeli ratna stradanja u Hrvatskoj tokom devedesetih godina.

Krsta Žarković, predsjednik Udruženja Srba protjeranih iz zapadne Slavonije, oštro je osudio održavanje ovog koncerta i poruke koje su sa njega poslate.

– Sama brojka prisutnih na koncertu Tompsona, na kojem se javno izražava mržnja prema Srbima, jasno govori o politici koju sprovode izvršni i zakonodavni organi vlasti Republike Hrvatske – poručio je Žarković.

Kontinuitet mržnje od 1929. do danas

On ističe da je ovakav koncert samo logičan nastavak politike koja u Hrvatskoj traje već skoro sto godina.

– Taj koncert je samo epilog Hrvatske od 1929. godine, kada je osnovan ustaški pokret, pa do danas. Tog dana je poslata jasna poruka – želimo Hrvatsku bez Srba. Poražavajuće je vidjeti strukturu prisutnih, iz kojih zemalja su sve stigli na koncert da veličaju fašizam. Kao dan je jasno da se ovdje javno podržava politika Franje Tuđmana, koji je za vrijeme akcije „Oluja“ naredio da se jedna trećina Srba ubije, druga protjera, a treća pokrsti – kaže Žarković.

Dan kada Srbi nisu smjeli na ulicu

Prema njegovim riječima, tog dana nijedan Srbin nije smio izaći na ulicu.

– Da je neki Srbin tog dana izašao na ulicu, bio bi fizički maltretiran, pa čak i pritvoren od strane MUP-a pod izgovorom da svojim prisustvom izaziva mogući sukob – naglašava on.

Majica sa jasnom porukom

Naš sagovornik je posebno apostrofirao način odijevanja Tompsona, koji je nosio majicu sa zatvorskim brojem osuđenika Zvonka Bušića.

– Na sebi je imao majicu sa brojem osuđenog teroriste Zvonka Bušića, koji je čitav život posvetio provođenju Pavelićeve politike. Odgovarajući organi nisu nijednog momenta reagovali, i time su jasno potvrdili da je ovo fašistička manifestacija. Pretužno je svjedočiti usmjeravanju mladih da mrze Srbe i da im se ne dozvoli miran život na njihovim vjekovnim ognjištima. Bušić je bio osuđen u SAD zbog otmice aviona, a marketinški je tada promovisao ideju da su Srbi manjina koja ugrožava Hrvate – podsjeća Žarković.

Zatvoreni u kuće

Ističe da se u Hrvatskoj danas Srbi osjećaju potpuno nezaštićeno.

– Na dan koncerta potvrđeno je da nijedan Srbin ne može živjeti mirno i spokojno u Hrvatskoj. Par dana prije i poslije koncerta, Srbi su se povukli u svoje kuće i stanove. Da je neko od njih viđen na ulici, sigurno bi bio fizički napadnut, moguće i sa kobnim ishodom – upozorava Žarković.

Ćutanje međunarodne zajednice

Kao ključnog krivca za ćutanje međunarodne zajednice vidi upravo njihovu ulogu u pripremi i sprovođenju „Oluje“.

– Nije nikakva misterija zašto međunarodna zajednica nije reagovala. Upravo su američki generali, na osnovu izvještaja njihovih predstavnika u Republici Srpskoj Krajini, napravili operativni i taktički plan za etničko čišćenje Srba. Sada kada bi osudili ovaj javni linč Srba, osudili bi sopstvenu politiku iz 1995. godine. Smatram da ako Srbi žele sačuvati sebe kao narod i pravoslavlje, moramo se grupisati i donijeti neku deklaraciju. Jer danas, ustaštvo nije više margina – to je postao kult – kaže Žarković.

Dvostruka politika

Dodaje da su fašističke poruke sve češće i da dolaze sa najviših političkih nivoa.

– Ustaštvo se uselilo u sam državni vrh. Posebno se ističe HDZ, koji vodi dvostruku politiku: jednu evropsku za međunarodnu javnost, i drugu kojom podržavaju javne nastupe u kojima se Srbi nazivaju pogrdnim imenima i šalju se poruke koje veličaju progon jednog naroda – zaključuje Žarković.

„Ne daj Bože da smo mi nešto slično uradili“

Svoje gorko iskustvo za AloOnline.ba podijelio je i čovjek koji je protjeran iz Krajine, a koji je kao vojnik devedesetih branio kuću i ognjište.

– Ovaj koncert je teška uvreda i šamar svima nama koji smo izgubili krov nad glavom tamo gdje smo rođeni i odrasli. Ne čudi me količina mržnje iskazana prema Srbima jer šta drugo možemo očekivati od onih koji su nas protjerali i koji bi radije da gradovi i sela zjape prazni, samo da nas nema – rekao je Miroslav V.

On kaže da je još strašnije što je sve to izvedeno javno, bez ikakvih posljedica.

– Da smo mi, ne daj Bože, organizovali koncert sličnog karaktera, do sada bi nas evropska zajednica razapela. Ali pošto se to dešava u evropskoj Hrvatskoj, nikom ništa. Samo su pokazali svoje pravo lice. Kome do sada to nije bilo jasno, sada valjda jeste – zaključuje on.

Srpska ognjišta se ne gase dok ih se sjećamo

U vremenu kada se patnja jednog naroda pretvara u slavlje drugog Srbi prognani iz Slavonije i drugih krajeva Hrvatske moraju se okupiti, sabrati i istrajati u borbi za pamćenje, dostojanstvo i pravdu.

Naša ognjišta nisu samo komad zemlje – ona su svetinja. I koliko god nas protjerivali, ušutkivali ili prebrojavali, moramo znati da svaka suza majke Krajiškinje, svaka uspomena iz djetinjstva u Pakracu, Kninu, Benkovcu – jeste naša zavjetna obaveza da ne zaboravimo.

Zato neka ostane zapisano: gdje god se mržnja podiže na štit, gdje god se ime srpsko izruguje, gdje god fašizam oblači novo ruho – tamo mora stajati srpski glas istine. Jer naš zavičaj nije izgubljen dok god ima onih koji za njim čeznu.