Vijekovima unazad kod Srba postoji jedan poseban praznik, koji je postao neka vrsta slave mladih bračnih parova. U pitanju su Mladenci, koji se slave svake godine na sutrašnji dan, a obilježavaju ih bračni parovi koji su se vjenčali poslije 22. marta prethodne godine.
Četrdeset vojnika jednog puka u gradu Sevastiji, za vrijeme cara Likinija, prešli su u hrišćanstvo, uprkos izričitoj carevoj zabrani. Oni su izvedeni na sud pred vojvodu, koji im je zaprijetio da će im oduzeti vojničku čast, ako se ne odreknu vjere.
[caption id="attachment_151675" align="alignnone" width="766"]
Foto/Youtube[/caption]
Jedan od njih, sveti Kandid, odgovorio je „Ne samo čast vojničku, no i tijela naša uzmi od nas; ništa nam nije draže i česnije od Hrista Boga našega”. Nakon toga, vojvoda je naredio slugama da ih kazne bacanjem kamenja. Međutim, kada su sluge bacale kamenje, ono se vraćalo i padalo na njih same.
Jedan od kamena je čak pao vojvodi na lice i razbio muz zube. Nakon toga su vojnike vezali i bacili ih u jezero, dok su oko njih postavili stražu kako nijedan ne bi pobjegao. Kako je bio mraz, jezero je počelo da se ledi oko tijela mučenika, a kako bi ih natjerali da se predomisle, stražari su pored jezera zagrijali kupatilo. Jedan od 40 mučenika predomislio se, izašao iz jezera i ušao u kupatilo.
Hrišćani vjeruju da je tokom noći pala neobična svjetlost sa neba, koja je zagrijala vodu i tijela mučenika. Sa tom svjetlošću, na njihove glave spustilo se 39 vijenaca. Kada je to vidio jedan stražar, skinuo se, izgovorio je ime Isusa Hrista i ušao u jezero, pa jetako 40. vijenac pao na njegovu glavu.
Kada su sutradan vidjeli da su vojnici i dalje živi, sudije su naredile da ih pogube i spale njihova tijela, a ostatke bace u vodu. Hrišćani vjeruju da su se trećeg dana mučenici javili mesnom episkopu Petru i pozvali ga da sakupi njihove mošti. On je krišom izašao na jezero, gdje su se mošti mučenika svijetlile kao svijeće. Pokupio ih je i časno sahranio.
