Ovi podaci dodatno osvjetljavaju problem o kojem smo ranije pisali, a na koji upozoravaju roditelji djece sa poteškoćama u razvoju i udruženja koja im pružaju podršku. Dok porodice govore o dugim listama čekanja i nedovoljno dostupnim tretmanima, ustanove imaju poteškoće u pronalaženju stručnjaka, a na Univerzitetu u Banjaluci još nema zvanične inicijative za pokretanje studijskog programa specijalne edukacije i rehabilitacije.
Prema podacima Zavoda, zaključno sa 30. septembrom 2026. godine, na evidenciji nezaposlenih nalazilo se 88 lica različitih zanimanja iz oblasti defektologije. Među njima je najviše profesora specijalne edukacije i rehabilitacije, ukupno 25.
Međutim, broj nezaposlenih ne znači da su svim poslodavcima dostupni stručnjaci profila koji im je potreban. To potvrđuju i podaci o potražnji za pojedinim zanimanjima.
Najviše se traže diplomirani defektolozi
Tokom prethodnih šest godina poslodavci su iskazali potrebu za 316 diplomiranih defektologa. Slijede profesori specijalne edukacije i rehabilitacije, za kojima su tražena 102 radnika, te diplomirani defektolozi logopedi, za kojima je iskazana potreba za 78 radnika.
Potrebe su zabilježene i za drugim profilima, uključujući logopede, tiflologe i stručnjake za razvojne poremećaje.
Kada je riječ o djelatnostima, najveća potražnja evidentirana je u osnovnom obrazovanju, gdje su tražena 242 radnika. U tehničkom i stručnom srednjoškolskom obrazovanju iskazana je potreba za 109 radnika, dok je u oblasti socijalnog staranja bez smještaja tražen 51 radnik.
U predškolskom obrazovanju poslodavci su tražili 42 radnika, a u djelatnosti medicinske prakse 34.
Najveće poteškoće u Banjaluci, Prijedoru i Bijeljini
Podaci Zavoda pokazuju da su najveće poteškoće u pronalaženju stručnjaka ovih profila zabilježene u Banjaluci, Prijedoru i Bijeljini.
U Banjaluci su evidentirane 74 nerealizovane prijave potreba za radnicima. Od toga se 43 odnose na diplomirane defektologe, a 17 na profesore specijalne edukacije i rehabilitacije.
U Prijedoru je evidentirano 19 nerealizovanih prijava, od kojih se 13 odnosi na diplomirane defektologe. U Bijeljini je zabilježeno 18 nerealizovanih prijava, među kojima je devet za diplomirane defektologe i osam za diplomirane defektologe tiflologe.
Ovi podaci ukazuju na teškoće u pronalaženju odgovarajućih kadrova, ali ne daju odgovor na pitanje zbog čega prijave nisu realizovane niti koliko je tačno stručnjaka potrebno svakoj od ovih lokalnih zajednica.
Potražnja rasla, pa opala u 2026. godini
Broj radnika za kojima su poslodavci iskazivali potrebu mijenjao se tokom posmatranog perioda. U 2020. godini tražena su 83 radnika, a godinu kasnije 42. Potražnja je potom rasla, dostigavši 110 radnika u 2025. godini, dok je u 2026. godini zabilježen pad na 77.
Iako podaci pokazuju da potrebe za ovim stručnjacima postoje, oni ne otkrivaju u kojoj mjeri je problem povezan sa nedovoljnim brojem školovanih kadrova, njihovom dostupnošću u različitim gradovima ili drugim razlozima zbog kojih poslodavci ne uspijevaju da popune radna mjesta.
Upravo zato pitanje obrazovanja novih stručnjaka ostaje važno. U ranijem odgovoru za Aloonline.ba Univerzitet u Banjaluci naveo je da ne postoji zvanična inicijativa za pokretanje studijskog programa specijalne edukacije i rehabilitacije, dok su iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske potvrdili da kapaciteti pružalaca specijalističkih socijalnih usluga ne odgovaraju potrebama korisnika.
Podaci Zavoda sada pokazuju i da se problem ne može posmatrati samo kroz ukupan broj nezaposlenih, već i kroz razliku između profila koje poslodavci traže i kadrova koji su im dostupni.
Za potpuniju sliku ovog problema potrebno je jasno utvrditi koliko stručnjaka nedostaje u zdravstvenim, obrazovnim i ustanovama socijalne zaštite, zbog čega prijave za zapošljavanje ostaju nerealizovane i da li nadležne institucije planiraju mjere kojima bi se dugoročno odgovorilo na potrebe sistema?!
Komentari (0)