Problemi sa vodosnabdijevanjem posebno su pogodili potkozarska sela koja se snabdijevaju sa rezervoara Tunjice. U junu su zbog povećane potrošnje i ograničenih kapaciteta sistema uvedene restrikcije, a Gradski štab za vanredne situacije donio je i posebne mjere za potrošnju vode. 

Međutim, vratimo se više od jednog vijeka unazad i podsjetimo na činjenicu da je Banjaluka svoj prvi moderni javni vodovod dobila još 1908. godine.

Prvi vodovod u Banjaluci napravljen 1908. godine

Za vrijeme austrougarske uprave u grad je stigla voda sa izvorišta Subotica, na južnim padinama planine Strmac.

Tada je napravljen cjevovod dug oko 23 kilometra, kojim je voda dovedena sve do grada. Putem je prolazila kroz naselja, a zatim je gradska mreža razvedena dalje kroz centar Banjaluke, prema hotelu „Bosna“, Rosuljama i Kočićevom vijencu.

Na toj mreži tada je bilo postavljeno 14 javnih česmi. Građani su upravo na njima uzimali vodu za svakodnevne potrebe.

Voda je preko Vrbasa stigla i do današnjeg Obilićeva. Cijevi su bile postavljene u koritu rijeke ispod mosta. Podatak djeluje gotovo nestvarno iz današnje perspektive, ali upravo je tako izgledao početak modernog vodosnabdijevanja Banjaluke.

Izvorište Subotica i danas dio banjalučkog sistema

Posebno je zanimljivo što priča o prvom banjalučkom vodovodu nije ostala samo u istorijskim knjigama.

Izvorište Subotica i danas postoji i aktivno je.

Prema stručnom radu objavljenom 2025. godine, Subotica je jedno od najstarijih i najvažnijih vodnih izvorišta u sistemu Banjaluke. Formirana je od četiri vodozahvatna objekta, Trklja, Barica, Krakići i Paljevina, koji zajedno mogu obezbijediti do 20 litara vode u sekundi. Cjevovod od izvorišta dug je više od 22 kilometra.

voda bl

Dakle, cijevi kojima je prije više od sto godina voda dolazila iz pravca Strmca nisu samo dio prošlosti. Trag tog prvog vodovoda i danas postoji u banjalučkom sistemu.

Grad je rastao, a vodovod je morao da ga prati

Banjaluka početkom 20. vijeka nije bila grad kakav danas poznajemo. Broj stanovnika je rastao, širile su se ulice i naselja, a sa njima i potreba za vodom.

Već prvi vodovod imao je svoje probleme. Cijevi su na pojedinim mjestima bile plitko ukopane i manjeg prečnika, dok kanalizaciona mreža nije pratila razvoj vodovoda istom brzinom.

Kanalizacija je počela da se gradi tek 1912. godine.

U vrijeme obilnih kiša to je stvaralo dodatne probleme, pa se grad borio sa blatom i lošim higijenskim uslovima.

Kasnije je vodovodna mreža proširivana, a posebno veliki razvoj uslijedio je nakon Drugog svjetskog rata i poslije razornog zemljotresa 1969. godine, kada se Banjaluka velikim dijelom ponovo gradila.

Grad je rastao, a sa njim je morao da raste i sistem koji ga snabdijeva vodom.

Nakon više od 100 godina problem isti

I upravo tu dolazimo do današnje situacije.

Problemi sa vodosnabdijevanjem u Banjaluci ovog ljeta nisu se pojavili zato što je cijeli grad ostao bez izvora vode.

Problem je, kako su objašnjavali iz gradskih struktura i u kapacitetu pojedinih cjevovoda i rezervoara.

Najveći pritisak osjetila su potkozarska sela koja se snabdijevaju sa sistema Tunjice. Grad je u junu upozorio na povećanu potrošnju vode, dok je istovremeno navedeno da postojeći sistem ne može dovoljno brzo nadoknaditi potrošene količine.

Bilo je dovoljno da tokom jedne noći potrošnja naglo poraste pa da se u narednim danima govori o restrikcijama i vanrednoj situaciji.

To je zapravo ista priča koju Banjaluka poznaje više od 100 godina, odnosno grad raste, potrebe rastu, a infrastruktura mora da ih prati.

Od 14 česmi do velikog sistema

Kada se uporede Banjaluka iz 1908. i Banjaluka danas, razlika je ogromna.

Tada je voda u grad stizala jednim glavnim cjevovodom dugim oko 23 kilometra i bila dostupna preko 14 javnih česmi.

Danas je sistem mnogo veći i složeniji, a Banjaluka se tokom svog razvoja oslanjala na više izvorišta i objekata. Subotica je od 1908. godine bila prvi značajan izvor vode za grad, a kasnije su izgrađeni novi bunari i objekti u Novoseliji, čime je sistem postepeno proširivan. 

Ipak, osnovni zadatak vodovoda ostao je isti kao prije 118 godina, a to je da voda stigne do ljudi onda kada im je potrebna, no i taj zadatak danas se izgleda ispostavlja kao težak.