Ono što se nekada smatralo luksuzom rezervisanim isključivo za bogate, danas u gradu na Vrbasu postaje standardna stavka u mjesečnom budžetu mnogih porodica. Sve veći broj Banjalučanki, ali i samaca, odlučuje se da brigu o čistom stanu, gomili veša za peglanje, pa čak i svakodnevnom ručku, prepusti profesionalcima.
Od usisavanja do sarme: Šta se sve nudi u oglasima?
Pregledom lokalnih oglasnika i ponuda registrovanih servisa za čišćenje u Banjaluci, jasno je da je tržište brzo odgovorilo na povećanu potražnju. Pored klasičnog, redovnog održavanja koje podrazumijeva usisavanje, brisanje podova, prašine i sanitarija, ponuda je danas daleko šira i specifičnija. Na cijeni je generalno čišćenje koje obuhvata detaljno ribanje od poda do plafona, pranje prozora i unutrašnjosti kuhinjskih elemenata, što se najčešće traži nakon adaptacije stanova ili krečenja. Takođe, sve su popularnije usluge dubinskog mašinskog pranja namještaja na licu mjesta, kao i usluge peglanja gdje žene dolaze na kućnu adresu ili preuzimaju veš i vraćaju ga ispeglanog. Najnoviji hit na banjalučkom tržištu jeste angažovanje osoba za pripremu obroka, koje dolaze da skuvaju ručak za porodicu za nekoliko dana unapred ili pripremaju hranu za privatne proslave.
Cjenovnik kućnih poslova u gradu na Vrbasu
Cijene ovih usluga variraju u zavisnosti od toga da li se angažuje registrovana agencija, koja sa sobom donosi profesionalnu hemiju i opremu, ili privatno lice putem oglasnika i preporuke. Za redovno čišćenje privatna lica uglavnom naplaćuju oko 15 konvertibilnih maraka po satu, dok agencije idu i do 20 maraka, uz najčeći uslov da minimalno angažovanje traje dva do tri sata. Kada se čišćenje naplaćuje po kvadratnom metru, cijena se kreće od marku i po za obično održavanje, pa sve do četiri i po marke za detaljno čišćenje nakon građevinskih radova.
Usluge peglanja se najčešće plaćaju satnicom koja iznosi između 12 i 15 maraka, dok brzina i pedantnost radnice diktiraju konačan ceh na kraju dana. Sa druge strane, priprema domaćeg ručka poput supa, čorbi ili sarmi košta između 40 i 60 maraka po dolasku, s tim da je obaveza domaćina da unaprijed obezbijedi sve potrebne namirnice. Kada se sve sabere, domaćinstva koja angažuju pomoć dva puta sedmično po nekoliko sati, mjesečno za ove namjene izdvajaju između 250 i 400 maraka, što svjedoči o tome da je slobodno vrijeme postalo najskuplja valuta.
Ekspanzija registrovanih servisa za čišćenje
Uporedo sa oglasima u kojima pojedinci nude svoje usluge, u Banjaluci je primijetan i pravi bum profesionalnih servisa za čišćenje. Registrovani servisi, imaju pune ruke posla. Građani se sve češće okreću agencijama jer one garantuju sigurnost, posjeduju profesionalne mašine za dubinsko pranje i industrijsku hemiju koja brzo rješava najtvrdokornije mrlje. Osim toga, servisi nude i ugovore o redovnom mjesečnom održavanju, što je postalo izuzetno popularno među vlasnicima stanova na dan, ali i u IT kompanijama i privatnim ordinacijama širom grada. Iz ovih servisa navode da im se termini uoči velikih praznika ili smjene godišnjih doba bukiraju i po nekoliko sedmica unaprijed.
Šta kažu iskustva žena sa terena?
Dok jedni koriste usluge agencija na nekoliko sati, sve je veći broj banjalučkih porodica koje angažuju jednu ženu na puno radno vrijeme. Pedesetdvogodišnja Ljiljana P. već tri godine svakodnevno odlazi u jednu banjalučku porodičnu kuću, gdje je zadužena za kompletnu brigu o domaćinstvu i pripremu hrane.
"Moj radni dan počinje nabavkom svježih namirnica na tržnici, a nakon toga dolazim u kuću. Dok se ručak krčka, ja peglam, čistim i raspoređujem stvari. Kada se roditelji vrate s posla, a djeca iz škole, na stolu ih čeka topao, domaći obrok, a kuća miriše na čisto. Na početku je to bio samo posao, a danas imam osjećaj da sam postala dio njihove porodice. Oni ne plaćaju samo čišćenje i kuvanje, oni zapravo plaćaju svoj mir i slobodno vrijeme koje nakon napornog dana mogu da posvete jedni drugima, umjesto da stoje za šporetom", priča ona i dodaje da je potražnja za ženama od povjerenja tolika da bi mogla raditi u tri smjene kada bi to fizički bilo izvodljivo.
Kako kaže, mjesečno dobije oko 1.000 KM, s tim da je praznicima i vikendima uglavnom slobodna (osim ako porodica ne organizuje neka okupljanja).
"Obično kod njih odem ujutro oko 9 sati. S poslom završavam oko 14 časova", kaže ona.
Kako navodi, da bi popunila kućni budžet, povremeno sređuje stanove i za druge porodice.
"Na primjer, jednom u 15 dana odlazim da sredim kompletan četvorosobni stan na Laušu. Žena je prezaposlena. Muž najčešće radi na terenu, a djeca dobar dio dana provode u vrtići kod bake i djeda. Malo vremena provode kod kuće, tako da im ne treba svakodnevna pomoć. Obično kad idu negdje 2-3 dana na put, ostave mi ključeve da sredim stan", kaže Ljiljana.
Slavski ketering uprkos kritikama sve popularniji
Poseban segment u ponudi, koji posljednjih godina doživljava pravu ekspanziju, jeste priprema hrane za krsne slave, rođendane i druga porodična slavlja. Tradicionalni običaji u Banjaluci nalažu bogatu trpezu, ali uz moderne poslovne obaveze, mnogi domaćini fizički ne stižu da sve pripreme sami. Zbog toga se sve češće angažuju specijalizovani ketering servisi ili žene koje se „specijalizuju“ isključivo za slavske menije.
Od pripreme hladnih predjela, slanih torti i rolata, preko sarme i pečenja, pa sve do sitnih kolača – sve stiže na kućnu adresu, spremno za serviranje. Iz banjalučkih agencija navode da se u sezoni slava, od oktobra do januara, termini za ketering i kompletno spremanje kuća moraju rezervisati i po dva mjeseca unaprijed, jer su kapaciteti popunjeni do posljednjeg mjesta.
Iako i danas postoje podjeljena mišljenja, te brojne žene ne prihvataju činjenicu da im "neko drugi" sprema slavu, popriličan je broj onih koje se odluče za pomoć.
Zašto Banjalučanke „dižu ruke“ od krpe i varjače?
Sociolozi i menadžeri agencija za čišćenje slažu se da se profil klijenta u Banjaluci drastično promijenio. To više nisu samo imućni pojedinci sa vilama u elitnim naseljima, već uglavnom zaposleni bračni parovi sa djecom, IT stručnjaci, privatni preduzetnici, ali i penzioneri kojima djeca iz inostranstva plaćaju ovu vrstu pomoći kako bi im olakšala starost. Mnoge zaposlene žene ističu da nakon osam ili devet sati provedenih na poslu ne žele da vikend provedu sa usisivačem u rukama i za daskom za peglanje, već biraju da plate profesionalca kako bi sačuvale mir, energiju i provele kvalitetno vrijeme sa porodicom.
S druge strane, za mnoge žene u Banjaluci pružanje ovih usluga postalo je primarni i prilično stabilan izvor prihoda. One pedantnije i vrednije imaju popunjene termine mjesecima unaprijed, a nove klijente primaju isključivo putem preporuke. Čišćenje i kuvanje u Banjaluci više nisu tabu tema niti razlog za komšijska ogovaranja. U gradu gdje se tempo života sve više ubrzava, prepuštanje kućnih poslova drugome postalo je čista računica u potrazi za balansom između poslovnog i privatnog života.
Komentari (0)