Međutim, kako ističe sociolog Vladimir Vasić za Aloonline, takav pristup nije rješenje.

„Smatram da ne treba zabraniti mobilne telefone u školama iz prostog razloga što mi odrasli stalno pribjegavamo nekakvim zabranama. Tražimo od djece ono što mi radimo u nekim neumjerenim količinama i što ni sami nismo dostigli“, navodi Vasić.

Fokus ne treba biti zabrana

Dodaje da fokus ne bi trebalo da bude na zabranama, već na pravilnom usmjeravanju mladih.

„Mislim da nije stvar zabraniti nešto djeci, već ih naučiti kako to nešto da koristi i da bude instrument i komunikacije i zabave, a da im to ne bude nešto što će biti opsesija u njegovom ponašanju“, ističe on.

Poseban akcenat stavlja na organizaciju slobodnog vremena djece, posebno mlađih uzrasta.

„Shodnije je da djeci u osnovnoj školi osmislimo slobodno vrijeme, a ne da višak slobodnog vremena popune samo telefonima i društvenim mrežama“, ističe Vasić.

Licemjerna inicijativa

Sagovornik ukazuje i na, kako kaže, licemjerje pojedinih inicijativa koje dolaze iz Evrope.

„Pomalo je licemjerna inicijativa od nekih ljudi iz Evrope koja dolazi, kad kažu da treba zabraniti društvene mreže i mobilne telefone. Treba cenzurisati sadržaje koji negativno utiču na mlade ljude i na njihovo sazrijevanje, a ne pokušati zabraniti nekakve društvene mreže i telefone“, pojasnio je Vasić.

Naglašava da živimo u savremenom digitalnom društvu u kojem su takve zabrane teško primjenjive.

„Živimo u savremenoj tehnologiji i mislim da je apsurdan politički pokušaj da se nešto zabrani. Ništa ne postižemo nekakvim represivnim mjerama, već mislim da je sasvim shodnije da djelujemo kroz socijalni pritisak, da jasno kažemo mladom čovjeku šta je dobro, šta je loše da se radi“, kazao je sagovornik.

Govoreći o srednjoškolcima, ističe da zabrane ne bi smjele zadirati u osnovna prava.

„Ne možemo zabranjivati djeci nešto čega ni mi odrasli nismo lišeni. U redu je zabraniti mobilne telefone u procesu nastave, ali ne možete im ograničiti sredstva komunikacije“, navodi Vasić.

Određene restrikcije opravdane

Kada je riječ o ulozi škola, smatra da su određene restrikcije opravdane, ali uz jasna pravila. Takođe, naglašava da van nastave zabrane nemaju smisla, ali rješenje vidi u pravilnicima i jasnim granicama ponašanja.

„U redu je da u vaspitno-obrazovnim ustanovama postoje jasno definisana pravila kako i na koji način se mogu koristiti mobilni telefoni, šta su crvene linije koje se ne smiju preći“, pojašnjava.

Posebno ističe problem vršnjačkog nasilja putem digitalnih sadržaja.

„Ako se učini neka eksplicitna situacija, neka disciplinska mjera ili sankcija koja je proizvod korištenja mobilnih telefona. Često imamo slučajeve vršnjačkog nasilja gdje djeca nešto snimaju pa te sadržaje prosljeđuju. Škola tada treba da bude operativnija ili da uključi policiju, da se takve stvari sankcionišu i da se djeca adekvatno zaštite, a ne da se pravimo da to ne vidimo“, ističe Vasić.

Djeci potrebna kontrola

Jasna Dragišić, psiholog, smatra da je zabrana telefona u osnovnim školama neophodna, jer djeca nemaju razvijene kapacitete za samostalnu kontrolu njihove upotrebe, dok bi u srednjim školama pravila trebalo prilagoditi uzrastu učenika.

"Smatram da je neophodno zabraniti telefone u osnovnim školama, jer djeca ne mogu sama da regulišu njihovu upotrebu i potrebna im je pomoć odraslih. Osnovne škole nisu mjesto za telefone i potpuno sam za zabranu. Kada je riječ o srednjim školama, tokom nastave telefoni svakako ne bi trebalo da se koriste, dok tokom odmora za starije učenike ne bi morale postojati toliko striktne zabrane", pojašnjava Dragišić za Aloonline.

Velika uloga roditelja

Upotreba telefona, kako dodaje, mora biti ograničena, a veliku ulogu u tome imaju roditelji, koji treba da postave jasne granice.

"Roditeljima su potrebne i konkretne smjernice kako i koliko da ograniče upotrebu telefona, i to od strane stručnjaka, ministarstava zdravlja i naučne zajednice", ističe.

Globalni problem

U mnogim zemljama širom svijeta već se uvode određena ograničenja, poput zabrane društvenih mreža za djecu mlađu od 16 godina, što pokazuje da je riječ o globalnom problemu.

"Treba imati u vidu i da se centri za samoregulaciju u prefrontalnom korteksu razvijaju tek nakon dvadesetih godina, što znači da djeca nemaju kapacitet da sama kontrolišu korištenje telefona. Ako je to izazov i za odrasle, jasno je koliko je još teže za djecu", zaključila je naša sagovornica.