Ožiljke Nikija Laude ljudi su gledali kao tragediju, a on ih je nosio kao dokaz da strah nema posljednju riječ. Jedini je kojem je pošlo za rukom da osvoji titule i u Ferariju i u Meklarenu, govorio je direktno, bez glume i bez potrebe da se dopadne bilo kome, zbog čega je djelovao opasno iskreno u svijetu punom ega i marketinga. Čuveni Austrijanac i trostruki svjetski prvak i van staze je ostao borac: gradio je aviokompanije, donosio teške odluke i pomagao da se stvaraju šampionski timovi.
Kako je Niki Lauda doživio nesreću koja se i danas pamti?
U jeku postignutih sjajnih rezultata, Niki Lauda nije mogao ni da pretpostavi šta mu sudbina sprema. U Nurburgringu 1976. godine doživio je užasnu nesreću na stazi, a i danas mnogima nije jasno kako je preživio. I ne samo to, nakon 42 dana je opet bio na startu trke.
Naime, kao aktuelni svjetski prvak, Lauda je na sastanku vozača tražio da se trka ne vozi zbog sigurnosnih razloga. Nedostajalo je vatrogasaca, pa nije bilo osnovnih uslova za pomoć ako bi se dogodila nesreća. Kao da je predosjetio šta će se dogoditi. Sa druge strane, ostali vozači su ga nadglasali i Niki je morao sjesti u bolid tog 2. avgusta.
Trka u Nurburgu je kasnila. Kiša je napravila pravi haos, timovi se nisu mogli dogovoriti hoće li startovati sa gumama za suvo ili sa onima za kišu. Jošen Mas je bio jedini koji je odlučio krenuti sa gumama za suvo. Međutim, tokom odgađanja starta, nebo nad Nurburgringom se raščistilo, sunce je zasjalo, a staza krenula da se suši.
Zbog toga je nakon prvog kruga više od polovine takmičara otišlo u boks da promijeni gume. Među njima je bio i Lauda. Na sva četiri točka stavili su mu gume za suve vremenske prilike. One su bile potpuno glatke, odlično su prianjale na suvi asfalt, ali s takvim je gumama na kiši i po mokroj stazi bilo gotovo nemoguće voziti. Bilo je teško donijeti ispravnu odluku, jer da je sunce zasjalo previše, na suvoj bi se stazi gume za kišu pregrijavale.
Potpuni gubitak kontrole
Ubrzo nakon što je promijenio sva četiri točka, negdje na sredini staze, Lauda je izgubio kontrolu nad vozilom i pri brzini od 250 kilometara na sat se zabio u zaštitnu ogradu. Odmah je bilo jasno da je Ferari uništen, vozilo je planulo, a vatra je gotovo odjednom zahvatila i čitavog Laudu koji je ostao zarobljen u smrskanom bolidu. Bret Lunger i Harald Ertl su se sudarili pokušavajući da izbjegnu slupani bolid. Izašli su iz svojih automobila, a zaustavili su se Gaj Edvards i Žak Lafit i četvorka je odmah potrčala pomoći Laudi. Znali su da će na tako dugačkoj stazi službenim vozilima trebati vremena da stignu. Pokraj staze je bio vatrogasac sa aparatom za gašenje požara, zajedno su uspjeli izvući Laudu iz vozila.
Niko nije vjerovao da će preživjeti
Sa teškim povredama hitno je prebačen na intenzivnu njegu u Univerzitetsku bolnicu u Menhajmu. Na glavi i po licu je zaradio opekotine trećeg stepena, otrovni plinovi kojih se nadisao oštetili su mu pluća. U bolnici mu je sveštenik dao posljednje pomazanje, malo je ko očekivao da će preživjeti, pao je u komu. Ali, Lauda se čudesno oporavio i samo 42 dana kasnije ponovno je bio na stazi.
Pred kraj trke, njegove nezaliječene rane su krvlju natopile njegovu potkapu. Kada je pokušao da je svuče, shvatio je da se zalijepila za zavoje pa je morao da je strgne sa lica. Bio je to jedan od najhrabrijih poduhvata u istoriji sporta.
Bez naslova prvaka je ostao u zadnjoj trci te sezone, Velika nagrada Japana, ostao je kratak za samo jedan bod. Novi svjetski prvak postao je tada Džejms Hant. Prema njihovom velikom rivalstvu 2013. godine snimili su film 'Raš', u kojem je Daniel Bril glumio Laudu, a Kris Hemsvort Hanta.
"Zašto sam se vratio na stazu? Morao sam pobijediti strah, strah od nesreće, strah od vožnje. Neko vrijeme nisam mogao ni spavati, jer bih se bojao da ću se probuditi u plamenu", ispričao je u jednom intervjuu britanskim medijima Lauda.
Naslov svjetskog prvaka osvojio je 1977. po drugi i posljednji put u bolidu italijanskog tima. Potom je obavijestio Enca da napušta Ferari te prelazi velikom rivalu Berniju Eklestonu u Brabamu. Enco ga je prozvao izdajnikom zbog toga.
Međutim, kraj Laudine karijere nije označio i kraj njegovih veza sa Formulom 1. Montecemolo mu je 1993. ponudio ulogu savjetnika u Ferariju. Lauda je 2001. preuzeo Fordov Jaguar tim, ali je otpušten krajem 2002. sa još 70 drugih ključnih ljudi kada je uspjeh izostao.
Od tog trenutka, on je uglavnom kombinovao posao vođenja nove avio-kompanije Niki, osnovane 2003, pošto je Lauda Er 1999. prodao nacionalnoj austrijskoj avio-kompaniji, sa poslom analitičara trka Formule 1 na njemačkom TV kanalu RTL. Zatim ga je upravljački bord Mercedesa, nezadovoljan lošim rezultatima Rosa Brona, imenovao za jednog od direktora u timu.
Zajedno sa Bronom, Lauda je odigrao ključnu ulogu u dovođenju Luisa Hamiltona koji je zamijenio Šumahera krajem 2012. A početkom 2013. postao je dioničar u Mercedesu sa 10 odsto.
Niki se u julu 2018. godine suočio sa teškom infekcijom pluća, poslije čega su mu presađena oba plućna krila. U novembru te godine je sa svojim timom na društvenim mrežama objavio video u kojem je rekao da se na posao vraća „uskoro".
Ipak, u januaru je dobio zapaljenje pluća, poslije čega je bio primljen u bolnicu u Beču. Preminuo je devet mjeseci nakon što su mu transplantirali plućno krilo u krugu porodice.
"Otišao je naš voljeni Niki. Umro je mirno, u krugu porodice. Bio nam je svima uzor, prekrasan suprug, otac i djed i jako će nam nedostajati", objavila je tada njegova porodica.
Kako je izgledao put do uspjeha Nikija Laude?
Niki Lauda je rođen odmah nakon Drugog svjetskog rata u Beču u vrlo imućnoj porodici industrijalaca. Nije bio dobar učenik, škola ga nije previše zanimala, a od malih nogu automobili su bili njegova strast, njegov čitav svijet.
Dok su svi u njegovoj porodici bili ugledni advokati i poslovni ljudi, on je maštao samo o tribinama i brzini. Brzina ga je potpuno ispunjavala, bila je njegov pokretač. Dobrostojeća i ugledna bečka porodica pokušavala je na sve načine da spriječi njegovo bavljenje tim opasnim sportom. Ne samo da mu nisu dali ni šilinga već su privatnim vezama pokušavali da spriječe ulaganja potencijalnih sponzora. Ali, njegova želja je sve nadjačala!
"Zaboravi na Formulu 1. Tvoj posao je da uđeš u porodični biznis, onako kako je to uradio tvoj djed, a kasnije i otac. Formula ne dolazi u obzir", govorili su zabrinuti roditelji.
Nije odustao od svojih snova
Međutim, nije postojalo ništa na ovom svijetu što bi ubijedilo Nikiju Laudu da odustane od svojih snova. Bez privatne podrške roditelja krenuo je sam u avanturu zvanu - Formula 1.
"Nije problem. Vašu ponudu ne prihvatam. Zaboravite na porodični biznis, ne morate mi pomoći. Uspjeću sam. Samo zapamtite jedno, kad postanem svjetski prvak, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, neću biti neko ko vas poznaje", odgovorio je Niki svojim najbližima i hrabro zakoračio potpuno sam u okrutni svijet.
Lauda je odmah otišao u jednu poznatu austrijsku banku kako bi podigao kredit i tim novcem kupio sebi mjesto u jednom F1 timu uplativši polisu životnog osiguranja. Sudbina je htjela da mu ista ta banka kasnije postane i glavni sponzor. Za tim March vozio je 1971. koji je tada bio u Formuli 2, a ubrzo je prešao u Formulu 1. Iduća sezona '72 bila je razočaravajuća i Niki je postao očajan. Zbog velikog duga je razmišljao o odustajanju od bavljenja autoutrkama, ali je na kraju podigao još jedan kredit i prešao u British Racing Motors.
Prekretnica u karijeri
Ni u ovom timu nije bila najbolja situacija, jer je bolid bio dosta lošiji od njegovih očekivanja. Ali, zahvaljujući svom ogromnom znanju iz oblasti automehanike i uz pomoć mehaničara uspio je da sredi svoj trkački automobil. Toliko ga je poboljšao da je mogao ostvariti napredak od skoro dvije sekunde po krugu.
Ubrzo je uslijedila potpuna prekretnica kad je Ferari doveo njegovog kolegu Kleja Regaconija iz BRM-a. On se pokazao kao pravi i iskren prijatelj, pa je zamolio Enca Ferarija da dovedu i Laudu za kojeg je govorio da je najbolji vozač. I tako je Niki počeo da ostvaruje svoje snove.
Osvaja prvu titulu prvaka svijeta nakon samo godinu dana od dolaska u Ferari. Već tada je bilo očigledno o kakvom talentu je riječ. Imao je nevjerovatne sposobnosti, a neretko su ga i zvali "računar s mozgom". Lauda je tečno govorio njemački, engleski i italijanski.
Jedna od partnerki mu donirala bubreg
Lauda je bio u vezi sa Marijelom fon Rajninghaus od 1968. do 1975. godine. Već sljedeće godine oženio se čileansko-austrijankom Marlen Knaus. Razveli su se 1991. godine. Lauda i Knaus imali su dva sina, Matijasa, trkačkog vozača, i Lukasa, koji je bio Matijasov menadžer.
Godine 1992, Lauda je kratko bio u vezi sa trkačkom vozačicom Đovanom Amati. Potom je opet stao na ludi kamen 2008. sa Birgit Vecinger, stjuardesom u svojoj avio-kompaniji. Upravo ona je Laudi 2005. donirala bubreg, nakon što je bubreg koji je dobio od brata 1997. otkazao. In septembru 2009. Birgit je rodila blizance, Maksa i Miju.
Preminuo u 70. godini
Dana 20. maja 2019. godine, Lauda je preminuo u snu u 70. godini života u Univerzitetskoj bolnici u Cirihu, gdje je bio na dijalizi bubrega. Imao je period lošeg zdravstvenog stanja pogoršanog povredama pluća od nesreće 1976. godine. Prethodne godine je imao dvostruku transplantaciju pluća, a bubrege 1997. i 2005.
Na Velikoj nagradi Monaka 2019. godine, sadašnji i bivši vozači i timovi odali su počast na društvenim mrežama i tokom konferencije za štampu prije trke u srijedu. Prije trke održan je minut ćutanja. Tokom vikenda, navijači i vozači nosili su crvene kape u njegovu čast, a tim Mercedes je ofarbao svoj oreol u crveno sa porukom „Niki, nedostaješ nam“ umjesto uobičajene srebrne šeme. Poklopac motora u obliku ajkulinog peraja na bolidu Has VF-19 bio je obojen crvenom bojom sa Laudinim imenom i godinama njegovog rođenja i smrti. Luis Hamilton i Sebastijan Fetel nosili su kacige u Laudinu čast, a kada je Hamilton pobijedio u trci, posvetio ju je Laudi.
Laudinoj sahrani u katedrali Svetog Stefana u Beču prisustvovale su istaknute ličnosti Formule 1, uključujući: Gerharda Bergera, Džekija Stjuarta, Alena Prosta, Nelsona Pikea, Žana Alezija, Luisa Hamiltona, Dejvida Kultarda, Nika Rozberga, Valterija Botasa, Renea i Hansa Bindera i Renea Rasta. Prisustvovali su i Arnold Švarceneger i austrijski političari, uključujući Aleksandra van der Belena. U skladu sa njegovom željom, Lauda je sahranjen u Hajligenšteter Fridhofu, obučen u Ferarijevo trkačko odijelo koje je nosio od 1974. do 1977. godine.
(Stil)
Komentari (0)