BiH neće uspjeti da očisti teritoriju od mina do marta 2027. godine, zbog čega će biti zatraženo produženje roka u skladu sa međunarodnim obavezama.

Prema dostupnim podacima, još oko 774 kilometra kvadratna teritorije ostaje pod sumnjom na mine, što predstavlja oko 1,5 odsto ukupne površine zemlje. Riječ je uglavnom o šumskim i nepristupačnim područjima, što dodatno usporava proces.

Istovremeno, važeći Zakon o deminiranju datira iz 2002. godine, a novi zakon je u pripremi i očekuje se da bi mogao unaprijediti organizaciju i efikasnost ovog procesa.

Statistika koja i dalje zabrinjava

Prema podacima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), u poslijeratnom periodu od 1996. do 2025. godine stradale su 1.782 osobe, od čega 625 sa smrtnim ishodom.

"U posljednjih deset godina u Bosni i Hercegovini su registrovane 34 žrtve mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava. U 2024. godini nije bilo minskih nesreća, dok je u 2025. godini registrovana jedna žrtva mina", navodi se u odgovoru BHMAC-a

Posebno zabrinjava činjenica da su među žrtvama i djeca i žene: 14 odsto stradalih su djeca, a 10 odsto žene.

Najugroženije opštine i gradovi uključuju Doboj, Teslić, Maglaj, Zavidoviće, Sanski Most, Travnik, Ilijaš i Konjic.

UDAS: Ljudi svjesno ulaze u minska polja

Iz Udruženja žrtava mina UDAS upozoravaju da uzrok novih nesreća nije samo nepažnja, već prije svega siromaštvo i borba za egzistenciju.

"Stanovništvo pod pritiskom siromaštva svjesno ulazi u sumnjive, rizične zone kako bi pribavilo osnovne potrepštine poput drva za ogrjev ili sekundarnih sirovina", ističu iz UDAS-a.

Kako navode, najčešći uzroci nesreća su upravo aktivnosti poput sakupljanja drva, boravka u šumama i planinama, ali i poljoprivredni radovi i sakupljanje gljiva i bilja.

"U svim slučajevima žrtve su najčešće ruralni povratnici ili siromašni mještani koji, zbog lošeg materijalnog stanja, rizikuju život ulazeći u obilježena minska područja", upozoravaju iz UDAS-a.

Primjeri iz prethodnih godina dodatno potvrđuju ove tvrdnje, od pogibije muškarca tokom sakupljanja ogrjeva, do smrti devetnaestogodišnjaka koji je ušao u minsko polje pokušavajući spasiti stado.

Težak i nevidljiv život preživjelih

Preživjeli od mina suočavaju se sa dugotrajnim posljedicama koje često ostaju nevidljive široj javnosti.

"Ove osobe imaju različite trajne posljedice, od amputacija ekstremiteta do opekotina i trajnih oštećenja sluha ili vida, a često osjećaju i jake fizičke ili fantomske bolove", navodi UDAS.

Iz ovog udruženja naglašavaju da problemi ne prestaju nakon liječenja.

"Mnogi nemaju adekvatna i funkcionalna ortopedska pomagala, zbog čega su ozbiljno ograničeni u svakodnevnom kretanju i radu", upozoravaju iz udruženja.

Dodaju i da su žrtve mina jedna od najugroženijih kategorija društva.

"Žrtve su često dugoročno nezaposlene, ekonomski marginalizovane i suočene s predrasudama, dok istovremeno nemaju dovoljno sistemske podrške kroz zdravstveni i socijalni sistem", navode sagovornici.

Poseban problem predstavlja i nedostatak psihološke podrške. Kako kažu, nedovoljan je broj programa psihosocijalne pomoći, pa preživjeli često ostaju bez adekvatne emocionalne podrške i društvene integracije.

Edukacija kao jedina zaštita dok mine postoje

U BiH danas više od 93.000 ljudi živi u blizini minski sumnjivih područja, u više od 1.200 naselja.

"Edukacija i informisanje stanovništva su ključni kako bi se spriječile nove nesreće", navodi se u podacima BHMAC-a.

Kampanje upozorenja, posebno u ruralnim sredinama, i dalje su od presudne važnosti, jer i najmanje ignorisanje znakova upozorenja može imati fatalne posljedice.

Problem koji traje predugo

Iako je više od 80 odsto kontaminirane teritorije očišćeno, preostali dio je najteži i najopasniji.

Sagovornici su saglasni da bez dodatnih ulaganja, jače koordinacije i političke volje neće biti moguće završiti proces deminiranja u skorije vrijeme.

Mine tako i dalje ostaju svakodnevna prijetnja, posebno za najugroženije, koji zbog siromaštva nemaju izbora osim da rizikuju vlastiti život.