Na vlastitom imanju u Maglajanima kod Laktaša Mićo Lukač je već zasadio paradajz, a svaki slobodan trenutak koristi za sadnju paprike. Povrće uzgaja u manjem plasteniku i u bašti od pola dunuma. Već je zasadio 160 struka rasade paradajza.

„Prošle godine sam imao urod od pola tone, sa malog prostora. Izgleda da sam pogodio tehnologiju, odnosno đubrivo, zaštitu i navodnjavanje.Vani sam već formirao navodnjavanje po sistemu „kap po kap“, a u plasteniku za sada radim sa ovom malom ruža kantom. Ako bude kao i lani biće paradajza i za salatu, ali i za sos i sok“, kazuje Lukač.

Ovaj vitalni penzioner radi za dvojicu, a i ne čudi jer ima dva imena, Mićo i Milan. I ne samo dva imena, već i dva rođendana.

Jedni ga znaju kao Milana, drugi kao Miću. Knjige kažu da je rođen polovinom jula 1960. godine, a stara majka Borka tvrdi drugačije. Kaže da se njen, treći po redu sin, zove Milan i da je rođen u junu, u selu Kobatovci, u blizini današnjeg aerodroma.

Dilema oko imena Milan ili Mićo je zaista rijedak slučaj. Kod datuma je moguće pogriješiti ili kasnije upisati novorođenče. Djeca su se u to doba rađala i kod kuće, a matičari upisivali ručno.

„Rođen sam kod kuće, a ne u bolnici i zato je sve tako krenulo. U osnovnoj školi sam u dnevniku bio Milan. Otišao sam poslije završenog osmog razreda kod tadašnjeg matičara Rade Grebenara u Aleksandrovac. Našao sam ga u kafani, popili smo piće i onda sam saznao da nisam Milan, nego Mićo. Trebao mi je rodni list i tako sam toga ljeta, nakon 15 godina postao Mićo. Tad mi je matičar rekao i da sam rođen 16. jula, a majka Borka kaže da me je rodila u junu. Neću da ispravljam ‘krive Drine’, bolje je ovako imati dva imena i dva rođendana, priznaje Mićo, koga zovu i Milan i Mile.

Kaže da upravo zbog činjenice da ima dva imena i dva rođendana radi za dvojicu. I sve stigne. Paradajza, paprika i ostalog povrća će biti dovoljno za čitavu porodicu, ali i za prijatelje, a ponešto uspije i prodati.

Boško Grgić