Čitavu godinu prije legendarne "Slavice", u Beogradu je nastao jedan drugi film o partizanskoj borbi. Radni naziv mu je bio "Oluja na Balkanu". Kada je 1946. godine prikazan, prvo u Moskvi, a onda i u Beogradu u proljeće 1947. zvao se "U planinama Jugoslavije".

Interesantno, riječ je o prvom filmu u kome se može čuti parola "Smrt fašizmu, sloboda narodu!" koja je kasnije postala legendarna.

Zvijezda filma - prvi filmski Tito

Odmah nakon oslobođenja Beograda 1944. godine uspostavljena je tijesna saradnja između partizanskih i sovjetskih vlasti. Tako je nekome palo na pamet da dvije države treba zajedno da snime film.

Za reditelja je odabran Abram Rom, čuveno ime u Sovjetskom Savezu, a on je glavnu ulogu – bosanskog seljaka Slavka Babića koji diže revoluciju protiv okupatora, povjerio sunarodniku Nikolaju Mordvinovu. Glavna zvijezda filma bio je Ivan Bersenjev u ulozi Tita.

Upravo tu se uskoro pojavio problem. Reditelj je navodno insistirao na fizičkoj sličnosti glumaca i stvarnih likova, a ideju da Bersenjev igra jugoslovenskog maršala navodno je dao lično Staljin koji je bio zapanjen sličnošću dvojice muškaraca.

Iako je riječ o sporednim ulogama osim Tita, u filmu se pojavljuje i feldmaršal Romel koga igra legendarni Bojan Stupica, ali i Draža Mihailović čija uloga je povjerena hrvatskom glumcu Vjekoslavu Afriću (istom onom koji će kasnije režirati "Slavicu"). Baš u ovom ostvarenju prvi put na platnu se pojavljuju i Olivera Marković i Miša Mirković.

Partizani koji govore ruski

Film je sniman širom Jugoslavije više od šest mjeseci, a korišten je i dokumentarni materijal prikupljen tokom rata. Ivan Bersenjev je ozbiljno shvatio svoj zadatak. Ostalo je zabilježeno da je provodio vrijeme sa Titom kako bi što bolje naučio njegove gestove i pokrete. To mu, međutim, nije mnogo pomoglo.

Titu se nikada nije dopalo kako ga je Bersenjev predstavio na velikom platnu, smatrao ga je “nepodobnim”. Film je bio loše primljen i kod publike, svima je smetala činjenica da partizani govore ruski, a onim drugovima koji su imali malo "oštrije oko" i činjenica da su slike Staljina, u svakom kadru u kom se pojavljuju, veće od Titovih.

O tome kako je ovaj film prihvaćen u Jugoslaviji Milovan Đilas zapisao je u knjizi "Vlast i pobuna".

“Uloga Tita ispala je bijedna, ilustrativna i neinicijativna… nismo uspjeli ni da se naslov filma – U planinama Jugoslavije, izmijeni u sadržajniji, istorijski određeniji. Sovjetski umjetničko-politički bunker bi odškrinuo kapke jedino na naše folklorne primjedbe. Banalna, frazerska i pirotehnička seljačka buntarija.” — piše Đilas u svojoj knjizi.

Godinu dana poslije premijere filma "U planinama Jugoslavije", dolazi do sukoba Tita i Staljina i rezolucije Informbiroa. Pravo iz bioskopskih sala, film odlazi u komunističke bunkere u kojima će ostati decenijama. Slično se dogodilo i u Sovjetskom Savezu, pa za ovaj, pravi prvi jugoslovenski dugometražni film, godinama niko nije ni znao da postoji.