Ovaj hrabri mladić bio je optužen da je htio ubiti maršala Josipa Broza Tita, zbog čega je momentalno završio u ozloglašenom logoru na Golom otoku, koji je služio za „političko prevaspitavanje“. Nije bio čak ni punoljetan kada se našao iza rešetaka, ali je pokazao veliku neustrašivost i riješenost da se dočepa slobode.

Optužba za diverziju u Zenici i odlazak u ozloglašeni logor

Gelić je objasnio kako je uopšte dospio u zatvor i zbog čega je donio odluku da pobjegne:

  • Navodni atentat na Tita: „U Zenici je Tito trebalo da bude ubijen 1958. godine. Trebala je da se izvede diverzija na gazimetru gdje se tankuje visokopećni gas. Zarobili su celu grupu. Ja sam se s njima malo družio u hrvatskom domu, ali nisam ništa uradio. Džaba, osude mene na tri i po godine.“

  • Prodana krava i neispunjeno obećanje: „Izašao bio nov zakon da se može i sa robije na godišnji. Pisao ja tati da mi pošalje odijelo i pare za put. On prodao kravu. Stiže paket, a komandir Nenad mi ne da i kaže da nisam dobar. Reko, ja ću ti onda pobjegći, a on kaža – tvoje je da bježiš, a naše da te hvatamo. Meni tata kravu prodao, kašike mlijeka u kući nema, ja ću kući pa kud puklo.“

Filmski bijeg upravnikovim gliserom

Prilika za bijeg ukazala se 30. jula 1960. godine tokom zatvorskih posjeta, kada se na ostrvu okupilo mnogo ljudi i brodova.

Mato je slagao stražaru da mu je došla posjeta i zaputio se pravo u pristanište. Tamo je bio privezan upravnikov veliki gliser, koji je Mato ranije lakirao u radionici. Koristeći perorez, prerezao je debeli konopac, uskočio u čamac kada ga je talas približio i upalio motor.

Unatoč pucnjevima stražara, uspio je preći kanal, isključio gorivo pred obalom da ne udari, a zatim preplivao do kopna i krenuo u bijeg preko Velebita.

Bjekstvo od 12 dana i noći: „Jeo sam stari snijeg u planini“

Put do kuće trajao je punih 12 dana i 12 noći prozetih teškim uslovima i stalnim skrivanjem od policijskih potjera:

  • Surovost terena: „Ako je brdo, ja ga pregazim, ako je rijeka, ja je preplivam. Ljetnje je vrijeme, upeklo, pa sam u planini po rupama jeo i onog starog snijega.“

  • Pomoć mještana: Na putu su mu pomogli seljaci koji nisu voljeli miliciju, dali mu hljeba i slanine, dok ga je jedna mještanka provela pored policijske patrole predstavivši ga kao rođaka.

  • Dolazak u Zenicu: Nakon skrivanja u štalam i po šumama, stigao je u rodni Janjac. Kada je milicija došla kući da ga traži, on je sa prijateljem na biciklu već otišao u grad – direktno u stanicu milicije.

„Dobro veče, ja sam s Golog otoka pobjegao i došao da se javim, da me nazad vozite. Blenuo onaj dežurni, pitaju me gdje to ima da se sam prijaviš. Jedino sam prećutao da sam sve smislio sam, jer sam znao da mi ode glava ako me oni sami uhvate“, prisjećao se Mato.

Batine, izolacija i reakcija upravnika

Nakon povratka na Goli otok slijedile su dobre batine i izolacija:

  • Teška kazna: Dobio je 72 udarca palicom, a leđa su mu bila crna od povreda.

  • Razgovor s upravnikom: Upravnik Rade Radović, koga je Mato opisao kao „ljudinu“, saslušao je njegovu priču o tati, prodanoj kravi i kapricu. Zbog toga što se sam prijavio u Zenici, upravnik je naredio stražarima: „Nemoj da ja čujem da je Matu iko više dirnuo!“

Mato Gelić je preživio strahote Golog otoka, a u kasnijem životu posjetio je i Kuću cvijeća u Beogradu. Preminuo je 2023. godine, ostavljajući iza sebe jednu od najneobičnijih priča o inatu i borbi za slobodu.