Plaže nisu bile mjesta za izležavanje na peškiru, već okupljališta na kojima se šetalo, razgovaralo i družilo, dok je samo kupanje bilo u drugom planu.

Istoričari navode da su među prvima koji su popularizovali boravak na plaži bili bogati Britanci. Krajem 19. vijeka počela su da se razvijaju prva javna kupališta, a odlazak na more postao je dio načina života imućnijeg sloja društva.

Na more se išlo po preporuci ljekara

U to vrijeme more nije bilo sinonim za ljetnju zabavu, već za liječenje i oporavak. Ljekari su preporučivali boravak na morskom vazduhu i povremeno kupanje osobama koje su bile slabijeg zdravlja.

Mnogi bogati Britanci smatrali su da su fizički znatno slabiji od radničke klase, čiji su pripadnici svakodnevno radili na otvorenom, bili snažni i preplanuli. Upravo zbog toga odlazak na more postao je dio preporučene terapije za jačanje organizma.

Nastanak prvih ljetovališta

Jednim od prvih evropskih ljetovališta smatra se gradić Skarboro (Scarborough) na istočnoj obali Engleske, nedaleko od Jorka. Osim turista koji su dolazili zbog zdravlja, ovo mjesto posjećivali su i umjetnici, inspirisani morskim pejzažima.

U isto vrijeme nastajale su i prve škole plivanja, kako na moru, tako i na rijekama poput Temze i Sene.

Na plažu se nije dolazilo zbog sunčanja

Za razliku od današnjih navika, ljudi krajem 19. vijeka rijetko su dolazili na plažu da bi plivali ili dobili preplanuli ten.

Veći dio dana provodio se u šetnji uz obalu, razgovoru, igranju društvenih igara ili vožnji čamcima. Mnogi su samo nakratko ulazili u more, vjerujući da morska voda ima ljekovita svojstva.

Na plažama su se često igrale igre loptom u plićaku, veslalo se, sklapala nova poznanstva i rađale prve ljetnje ljubavi.

Nije bilo neobično vidjeti ljude koji na plažu stižu u elegantnoj odjeći, zakopčani do grla, pa čak i kočijama ili na konjima.

Žene su se kupale potpuno obučene

Pravila pristojnosti bila su veoma stroga. Žene su krajem 19. vijeka u more ulazile u kupaćim kostimima od debelog pamuka koji su pokrivali gotovo cijelo tijelo.

Strani turisti često su sa čuđenjem posmatrali običaj lokalnog stanovništva da se kupa u donjem vešu ili čak bez odjeće, što je u pojedinim primorskim krajevima tada bilo sasvim uobičajeno.

Za razliku od današnjeg vremena, kada mnogi pred ljeto razmišljaju o izgledu i kilogramima, tada figura nije bila u prvom planu. Višak kilograma ili izražen stomak lako su se skrivali ispod nekoliko slojeva odjeće, pa fizički izgled nije bio važan kao danas.

Istorija plaža pokazuje koliko su se navike ljudi promijenile. Ono što danas smatramo nezaobilaznim dijelom ljetovanja – sunčanje u kupaćem kostimu i cjelodnevni boravak u vodi – nekada je bilo gotovo nezamislivo, prenosi Žena Blic.