Tokom 40 godina od katastrofalne eksplozije 26. aprila 1986. u četvrtom reaktoru Černobiljske nuklearne elektrane, u blizini grada Pripjata, veliki broj životinja naselio se na ovom području, koristeći odsustvo ljudi. Među njima su i sivi vukovi (Canis lupus), vrhunski predatori čija je gustina populacije u zoni isključenja naglo porasla od 1986. godine. Sada bi nova genetska studija mogla pomoći naučnicima da razumiju zašto, prenosi RTS.

Sprovedena istraživanja

Prema istraživačima koje predvode evolucioni biolozi Kara Lav i Šejn Kembel-Steton sa Univerziteta Prinston, černobiljski vukovi imaju genetske razlike u odnosu na vukove iz drugih dijelova svijeta, što ukazuje da možda razvijaju osobine koje im pomažu da se nose sa sveprisutnim jonizujućim zračenjem u regionu.

"Možda postoji genetska varijacija unutar populacije koja omogućava nekim jedinkama da budu otpornije ili izdržljivije u suočavanju sa zračenjem. U tom slučaju, možda obolijevaju od raka istom učestalošću, ali to ne utiče na njihovu funkciju onoliko koliko bi uticalo na jedinke van zone isključenja", rekao je Kembel-Steton.

Ono što još uvijek nije jasno jeste kako ta moguća otpornost ili izdržljivost funkcioniše.

"Jednostavno su sposobni da podnesu taj teret bolje iz nekog razloga. Ili je u pitanju otpornost. Uprkos tom pritisku – izloženosti zračenju – ne obolijevaju od raka toliko često", rekao je Kembel-Steton.

U decenijama nakon nuklearne katastrofe, ljudi su u ovom regionu rijetkost. Zona isključenja Černobiljske nuklearne elektrane u Ukrajini i Poleski državni radioekološki rezervat preko granice u Bjelorusiji proglašeni su zabranjenim područjima za većinu ljudi, uz posebne dozvole za ulazak, uglavnom u istraživačke svrhe.

Čini se da je to stvorilo svojevrsni radioaktivni „rajski vrt“. Životinje su u velikom broju zauzele oko 4.200 kvadratnih kilometara koje pokrivaju ovi rezervati, uključujući divlje vrste poput jelena, bizona, divljih svinja i vukova, kao i čopore pasa potomaka kućnih ljubimaca koje su iza sebe ostavile hiljade evakuisanih ljudi.

Brojnost vukova sedam puta veća

Međutim, prema popisu životinjskih populacija iz 2015. godine, jedna vrsta se posebno izdvaja.

"Relativna brojnost losova, srna, jelena i divljih svinja unutar zone isključenja u Černobilju slična je onoj u četiri (nekontaminirana) rezervata prirode u regionu", navodi tim predvođen ekologom Tatijanom Derjabinom iz Poleskog rezervata. "Brojnost vukova je više nego sedam puta veća", dodala je ona.

Rad Kare Lav i Šejna Kembela-Stetona i njihovih kolega imao je za cilj da odgovori na pitanje zašto je populacija vukova naglo porasla, dok su druge populacije ostale relativno stabilne. Godine 2024. ušli su u zonu isključenja i prikupili uzorke krvi nekoliko vukova. Takođe su uzeli uzorke od vukova u Bjelorusiji, gdje su nivoi zračenja niži, kao i od vukova iz nacionalnog parka Jeloustoun u SAD, gdje je jonizujuće zračenje na normalnom nivou za Zemlju.

Njihovi geni se ponašaju drugačije

Otkrili su 3.180 gena koji se ponašaju drugačije kod černobiljskih vukova u poređenju sa drugim populacijama. Zatim su ovaj genetski skup podataka uporedili sa ljudskim genetskim podacima, tražeći markere za 10 tipova tumora zajedničkih ljudima i psima.

Ključno otkriće bilo je da postoji 23 gena povezana sa rakom koji su aktivniji kod černobiljskih vukova – i ti geni su povezani sa boljim stopama preživljavanja kod nekih vrsta raka kod ljudi. Najbrže evoluirajuće regije nalazile su se u i oko gena povezanih sa antikancerogenim i antitumorskim odgovorima kod sisara.

Istraživači smatraju da je genetski profil černobiljskih vukova oblikovan dugotrajnom izloženošću zračenju tokom mnogih generacija. Ove životinje žive u radioaktivnom području, hrane se biljojedima izloženim zračenju, koji jedu biljke izložene zračenju – sve to se vremenom akumulira.

"Sivi vukovi pružaju veoma zanimljivu priliku da razumijemo uticaje hronične, niske doze, višegeneracijske izloženosti jonizujućem zračenju, zbog uloge koju imaju u svojim ekosistemima", rekao je Kembel-Steton.

Još uvijek nije potpuno jasno kako ovaj genetski profil funkcioniše u praksi. Vukovi možda rjeđe obolijevaju od raka, ili imaju veće šanse za preživljavanje, ili kombinaciju oba.