Kada je prije 110 godina Denča Petrović napustio Srbiju i otišao u Ameriku trbuhom za kruhom, ni slutio nije da će se vijek kasnije u njegovu domovinu, u koju se Denča više nikada nije vratio, doseliti njegov praunuk Kristofer.

On danas, sa svojom porodicom, živi u selu Mali Drenovac kod Aleksnica, gdje obrađuje osam hektara zemlje, koju je kupio kada je došao u Srbiju.

Kristofer živi kao amiš jer je deset godina proveo u amiškoj zajednici u Americi. Za razliku od većine amiša koji ne koriste mnoga tehnička dostignuća, smatrajući da ih ona udaljuju od drugih ljudi i čine prevelikim individualistima, Kristofer Petrović koristi traktor, solarnu energiju i mobilni telefon. Gotovo sve ostalo što čini amiški način života Kristofer upražnjava u Srbiji.

"Od stoke imam 40 ovaca, tri koze i čuvam tri konja, obrađujemo 5-8 hektara, a imamo ukupno 27 hektara, koje sam kupio, posadio sam kukuruz, na dva hektara crvenu detelinu, stočni grašak, i jednu staru sortu pšenice. To je sve za potrebe ishrane stoke", kaže Kristofer.

"Imamo slobodu da živimo na selu, ne sviđa mi se srpski mentalitet, dolaze ljudi i odmah komentarišu kućni plac, djecu, ogradu", rekao je Kristofer.

Amiši ne voze automobil, već idu biciklom, zemlju obrađuju ručno, plugom i konjima, ne koriste struju, ne gledaju televiziju i ne koriste internet.

Kada je Kristofer došao u Srbiju, upoznao je Jovanu, koja tada nije znala ništa o takvom načinu života.

"Mislim da je to nekako bilo usađeno od malih nogu. Ja sam oduvijek željela da živim u porodici gdje ima puno djece, da živim na selu, da imam svoje konje. Vjenčali smo se prije četiri godine, ali sam ja pet mjeseci prije toga krenula dublje da razmišljam o svemu tome. Nekako nisam mogla da živim dva života. Trebalo je da se odlučim ili za život na selu ili život u centru Vrnjačke Banje. Pitala sam se da li ću nekada željeti da se vratim. Samo sam presjekla", kaže Jovana Petrović.

Kristofer na svom imanju ima solarne panele, a koristi i dron za nadgledanje ovaca. Porodica je za njega veliki prioritet, jednom godišnje okupljaju familiju na molitvi, vode jednostavan život i njaviše brinu o onom unutrašnjem u čovjeku. Štedljivi su i ne vole dugove, imaju poseban način odijevanja, žene ne nose pantalone, ne šminkaju se i ne nose nakit.

Kristofer naposljetku zaključuje i zašto ima sve manje mladih ljudi na selu:

"Vidio sam dosta poljoprivrednika ovdje, otac ima 50 godina, njegov sin ima 25 godina, ali otac neće da da slobodu, on hoće da vodi imanje, i onda sin, nema izbora, nego ode da živi u grad. To je greška i zato sve manje mladih ljudi ima na selima", rekao je on.