Supruga Sabina Sakić, u njegovom rodnom gradu Loznici, otvorila je muzej koji je posvećen Sinanu. Njegove pjesme i dalje se slušaju, a ne prođe nijedan nastup mnogih njegovih kolega da ne zapjevaju neki od njegovih hitova poput “Ej, otkad sam se rodio”, “Sudbina me na put šalje”, “Zoko moja, Zoko”, “Izađi na pet minuta”, “Reci sve želje” koje publika i dan danas voli.

Omaž Sinanu na koncertu Južnog vetra na Tašmajdanu

Njegove pjesme čuće se i na koncertu “Južni vetar festival”, koji će biti održan na stadionu “Tašmajdan” 27. juna, a otpjevaće ih njegov sin Medo Sakić i još neke kolege. Podsjetimo, učešće na ovom spektaklu, koji publika s nestrpljenjem očekuje, potvrdili su Mile Kitić, Dragana Mirković, Marta Savić, Kemal Malovčić, Srećko Šušić, Gojko, Anica Milenković i drugi.

Život Sinana Sakića bio je veoma interesantan i uzbudljiv. Važio je za velikog emotivca kojeg su kolege voljele. Mnogi ga pamte po lijepom.

Legendarni pjevač nije ni pretpostavio da će pjevanje biti njegov posao, međutim, jedan susret u kafani ga je odveo na tu stranu. Sinan je radio kao konobar u Loznici, povremeno je svirao i bubnjeve, a onda je na nagovor jednog gosta, koji je bio iz muzičkog svijeta, i zapjevao. Tada se sve promijenilo i on je započeo pjevačku karijeru i postao je jedan od najpopularnijih pjevača na ovim prostorima.

Jedan susret u kafani sve je promijenio

Prema podacima koji se mogu naći na internetu, Sinan je bio ubijeđen da ne zna da pjeva. Jedne večeri mu je gost u kafani ponudio tadašnjih 500 dinara, što je tada bilo njegove dvije plate, samo da čuje kako peva. Svojom izvedbom ga je oduševio i tada je počeo da krči estradni put.

Sakić je prvi album snimio 1982. godine, a bubnjeve, za koje je prvi put sjeo sa 13 godina, svirao je do 1984. godine.

Bio je član čuvene petorke Južnog vetra. Pod upravom Miodraga Ilića, poznatijeg kao Mile Bas, sa Miletom Kitićem,Kemalom Malovčićem, Šemsom Suljaković i Draganom Mirković deset godina je punio stadione širom tadašnje Jugoslavije.

Kasnije se odvojio od Južnog vetra, ali je nastavio da niže hitove. Njegove pesme, kao i čuveni koncerti na beogradskom “Tašmajdanu” postali su legendarni.

Dva braka, četvoro djece

Sinan je bio privržen porodici. Imao je dva braka i četvoro djece. Prvi put se oženio po osluženju vojnog roka sa samo 18 godina. Njegova prva supruga Velida je iz Janje i njena porodica je bila imućna. Rodila mu je dvoje dece Rašida, koji je preminuo 2023. godine i Medu, koji je krenuo očevim putem i bavi se pjevanjem.

Ta zajednica nije opstala. Razveli su se, on se drugi put oženio 29. juna 1981. godine. Njegovo srce osvojila je Sabina sa kojom je ostao do kraja života, koja je bila s njim do posljednjeg trenutka. I ona mu je rodila dvoje djece, kćerku Đulkicu i sina Alena, koji je za poziv izabrao estradu, ali sasvim drugačiji žanr od očevog. Sabinine sinove Ernesta i Elvisa gledao je kao svoju djecu.

Sabina je jednom prilikom za Kurir televiziju otkrila kako su izgledali Sinanovi posljednji dani.

"Tužne su te stvari u vezi s njegovim liječenjem, i dalje mislim isto, da je bila nepažnja ljekara. Poslije svega toga ove druge trzavice nisam ni primijetila, bila sam kao u polukomi", opisala je Sabina.

Preminuo kod kuće

Sinan je izdahnuo kod kuće.

"Pokidao je sve cjevčice s vrata i tražio da potpiše da ide u svoj stan da bude s porodicom. Kod kuće smo spremili sve kao da je u bolnici. Ljekari su dolazili svakog dana. Posljednjih dana nije toliko patio, nije imao specijalne bolove. Niko od nas nije očekivao da će otići. Umro mi je na rukama, u zagrljaju", ispričala je.

Sinanova udovica je ispričala da su svi vjerovali da će on ozdraviti.

"Imali smo plan da odemo u Tursku na transplantaciju jetre. Trebalo je ja da mu je doniram. Kad smo došli iz Tuzle, tamo je preživio i kliničku smrt, otišli smo u Tajland, rekao je da će tamo da mu bude bolje. Imali smo indijskog ljekara i biljne preparate, radio je jogu, meditaciju, trudio se. Poslije je htio da ide na neke nastupe, ugovorili su mu sa Sašom Matićem, Šabanom, bio je i sam jedno pet nastupa pred smrt. Uvijek je govorio “ozdraviću”. Imao je planove za turneje. U maju je zvao Baneta Obradovića da mu odredi u junu datum za Taš, a 1. juna je otišao. Ja kažem: “Bane, sine, on uopšte nije dobro”, ali je htio", rekla je ona.

Legendarni pjevač nikada nije krio da je volio boemski život. Jednom prilikom je ispričao i da je duhovni mir pronašao u Indiji, kod duhovnog vođe Sai Babe, koji je, kako je Sakić tvrdio, pomogao i njemu i njegovoj porodici.

Bio je izuzetno emotivan, kolege su ga izdvajale kao jednog od najboljih među njima, imao je veliko srce i svima je želeo da pomogne. I kada je birao pesme, ona je morala da ga dotakne. Numeru “Oče moj”, koju je posvetio ocu koji je mlad preminuo, jedva je snimio. U studiju je grcao u suzama i zbog prevelike emocije gotovo nikad je nije izdvodio na koncertima.

Muzej u Loznici

U njegovu čast, udovica Sabina je u Loznici otvorila muzej gde se mogu videti mnogobrojne Sinanove lične stvari, nagrade i fotografije, ali i klavir koji mu je kupila za rođendan. Sinan Sakić je prije smrti bolovao. Liječio se i u Tuzli i u Beogradu. Trebalo je da mu se izvrši transplatacija jetre, ali se njegovo stanje pogoršalo i on je preminuo 1. juna 2018. godine u svom stanu u Beogradu, prenosi Kurir.