Maki je rođen 23. septembra 1978. godine u Nju Orleansu, gradu koji je i danas njegovo utočište. Za razliku od mnogih holivudskih zvijezda koje su nakon uspjeha pobjegle u Los Anđeles ili Njujork, on je godinama govorio koliko mu znači da ostane povezan sa svojim rodnim gradom.

A zanimljivo je da gluma u njegovom slučaju nije počela velikim snom o filmskoj karijeri.

Kao dječak bio je, kako je sam jednom opisao, prilično nestašan. U četvrtom razredu učitelji su, umjesto da ga pošalju na neki od uobičajenih načina disciplinovanja, odlučili da ga usmjere ka školskom programu za mlade talente. Tako je Maki završio na audiciji i gluma je ostala dio njegovog života.

Već kao tinejdžer pokazao je da nije riječ o prolaznom interesovanju. Sa 15 godina imao je vlastitu javnu televizijsku emisiju pod nazivom „Positive Black Talk“, koju je kasnije opisivao kao tinejdžerski pokušaj da bude zabavan i pravi program. Nekoliko godina kasnije preselio se u Njujork i upisao prestižnu Džulijard školu, jednu od najpoznatijih američkih institucija za glumu.

Njegov otac Vili Maki bio je stolar i vlasnik krovopokrivačkog biznisa, pa je put njegovog sina prema pozorištu i filmu bio sasvim drugačiji svijet od onoga iz kojeg je potekao. Maki je kasnije pričao o tome koliko mu je porodica značila, ali i o tome da nikada nije glumu posmatrao samo kao put prema slavi.

Upravo je pozorište bilo ono što je ozbiljno otvorilo vrata njegovoj karijeri.

Još dok je bio student Džulijarda, dobio je priliku da igra Tupaka Šakura u predstavi „Up Against the Wind“. Produkcija je kasnije stigla i van škole, a njegova izvedba privukla je pažnju ljudi iz industrije.

A onda je stigao Holivud.

Jedna od njegovih ranijih filmskih uloga bila je u filmu „8 Mile“, u kojem je igrao Papa Doca, glavnog protivnika lika kojeg je tumačio Eminem. Zanimljivo je da je ta uloga prvobitno bila mnogo manja. Prema Maijevim riječima, Papa Doc je u scenariju imao svega nekoliko replika, ali je tokom snimanja njegov lik proširen, a čuvena rap-borba nije ni postojala u prvobitnoj verziji scenarija – nastala je tokom rada na filmu.

Nakon toga počele su da se nižu ozbiljnije uloge. Igrao je u „The Hurt Locker“, filmu koji je osvojio Oskara za najbolji film, tumačio Tupaka Šakura u „Notoriousu“, pojavljivao se u filmovima „Real Steel“, „Pain & Gain“ i brojnim drugim ostvarenjima.

Ali najveći zaokret u njegovoj karijeri dogodio se kada je stigao poziv iz Marvela.

Maki je tada zapravo želio jednu drugu ulogu. Pisao je Marvelu jer je želio da igra Crnog Pantera. Umjesto toga, studio mu je ponudio lik Sama Wilsona, odnosno Falcona. Ono što je zanimljivo jeste da je, prema riječima Kevina Feigea, Maki bio među rijetkim glumcima kojima je Marvel ponudio ulogu bez klasične audicije.

Kao Falcon prvi put se pojavio u filmu „Captain America: The Winter Soldier“ 2014. godine. U početku je bio pomoćnik glavnog junaka, ali je njegov lik vremenom postao mnogo važniji dio Marvelove priče.

A onda je došao trenutak koji ni sam Maki nije očekivao.

Tokom snimanja „Avengers: Endgame“, Kris Ivans, koji je igrao Stiva Rodžersa, znao je šta se sprema njegovom liku. Maki nije. Kada su se jednog dana našli u Ivansovoj kući, Ivans mu je oduševljeno rekao koliko voli scenu u kojoj Rodžers predaje štit Semu Vilsonu.

Maki nije razumio o čemu govori.

Evans je tada otišao po primjerak scenarija i dao mu da pročita scenu. Tako je Maki, praktično slučajno, saznao da će njegov lik jednog dana postati Kapetan Amerika.

Godinama kasnije, upravo je on postao čovjek koji nosi čuveni štit.

Za razliku od Stiva Rodžersa, Sem Vilson nema serum koji mu daje nadljudsku snagu. Nema supermoći. Njegova priča počiva na nečemu sasvim drugom – iskustvu, empatiji i ljudskosti. Maki je upravo to isticao govoreći o liku: Semova najveća snaga nije u mišićima, već u njegovom karakteru, umu i saosjećanju.

Maki je svojevremeno pričao i o tome koliko mu je kao dječaku značio Superman. Nije razmišljao o tome ko ga glumi niti o tome kako junak izgleda. Vidio je čovjeka kojem se divi i kojem želi da bude sličan. Kao dijete je čak stavio čaršav oko vrata i trčao po kući glumeći Supermena.

Možda upravo u toj priči ima nešto posebno.

Dječak iz Nju Orleansa koji je kao mali završio na glumačkoj audiciji zato što je bio nestašan, tinejdžer koji je pravio vlastitu emisiju, mladić koji je na Džulijardu učio zanat i glumac koji je godinama gradio karijeru bez potrebe da bude najveća zvijezda na kraju je dobio ulogu superheroja kojeg milioni ljudi širom svijeta poznaju.

Ipak, uprkos Marvelu i globalnoj slavi, Maki je često govorio da nikada nije jurio status zvijezde. U jednom intervjuu istakao je da voli svoj život u Nju Orleansu, jednostavne ljude i anonimnost, te da je u glumački posao ušao zbog ljubavi prema glumi, a ne zbog fotografija i slave.

Danas, kada puni 48 godina, Entoni Maki iza sebe ima više od dvije decenije rada na filmu, televiziji i u pozorištu. Od malog dječaka kojem su nastavnici pokušali pronaći način da usmjere višak energije, preko Papa Doca i ozbiljnih dramskih uloga, stigao je do jednog od najprepoznatljivijih filmskih štitova na svijetu.

A možda je najzanimljivije upravo to što je njegov put do Kapetana Amerike počeo bez ikakvog plana da jednog dana postane superheroj.