Iako rijetka, cvjetanje šljiva u jesen nije nemoguća pojava, s obzirom na promjene temperature.
Agronom Drago Ilić pojasnio je kako nije riječ o čaroliji, već o reakciji na promjenjive klimatske prilike.
-Cvjetanje voćki u jesen nije neobična pojava. Posljednjih godina smo svjedoci klimatskih promjena koje su sve učestalije. To se odražava i na voce, a posebno koštičavo. Pored toga ako nije obilno cvjetanje u jesen, voćke ce dati rod i naredne godine - kazao je Ilić za Aloonline.
Šta je uticalo na jesenje cvjetanje?
Ilić navodi nekoliko ključnih faktora:
- Kišno i hladno proljeće
- Toplo, vrelo i sunčano ljeto
- Kišna i blaga jesen
- Nedostatak ljetne rezidbe
Kako objašnjava agronom, svi ti faktori utiču na voćku i napominje da je važno uraditi nekoliko stvari u svrhu zaštite.
- Sve to ukupno utiče na iscrpljivanje voćaka. Da bi se ostvario dobar rod naredne godine potrebno je voćnjak sada u jesen nađubriti sa NPK djubrivima gdje su fosfor i kalijum u odnosu na azot u znatno većoj količini. Neophodno je tretirati, odnosno izvesti jesenje prskanje protiv uzročnika bolesti kada opadne 60 procenata lisne mase sa preparatima na bazi bakra kao sto su bakarni oksihlorid, glauvit, bakarni hidroksit - savjetuje Ilić.
Narodna vjerovanja: Šta znači kada voće cvjeta u jesen?
Da je voće imalo ogroman značaj u ljudskoj kulturi, govori i njegovo pominjanje u Bibliji kao „rajsko voće“. Smatra se da je, odmah poslije majčinog mlijeka, upravo voće bila prva čovjekova hrana.
Kroz vijekove, čovjek je naučio da ga čuva, suši, pretvara u slatka jela, sokove i pića. Narod zato kaže:
„Sa grane - pola hrane.“
Šljiva ima posebno mjesto u narodnoj kulturi - simbol je domaćinstva, plodnosti i veselja. Nije slučajno da se u narodnim vjerovanjima kaže da je „gdje šljive dobro rađaju, tu i kuća cvjeta“.
Na Balkanu su se oduvijek prenosila vjerovanja povezana s voćem. Ona su mješavina mudrosti, opreza i poštovanja prema prirodi, a ovo su neka od njih:
Da bi voćka rodila, onaj ko je sadi treba da je drži objema rukama.
Ne valja jesti trešnje prije Spasovdana, jabuke prije Petrovdana ni grožđe prije Preobraženja.
Ko nije kalemio voće prije ženidbe, ne treba ni poslije - jer „neće biti srećne ruke“.
Na dan sveca ne valja penjati se na voćku – da se ne slomi vrat.
Ljuska oraha ne valja za loženje - jer će se u toj kući muž i žena svađati.
Gdje šljive dobro rađaju, tu je, kaže narod, najbolje mjesto za gradnju kuće.
Djevojka privezuje kosu za mladu šljivu da bi joj brže rasla.
Ako na Božić pada kiša, rodiće šljive.
Bijelom vinovom lozom opasuju se nerotkinje - da bi imale djece.
Da ne bi opadao plod, na svako drvo o Božiću treba staviti korijen krima.
Pod vinovu lozu, kaže se, bježi se od đavola - jer on tamo ne smije.
Grožđe se prije Prokopa ne jede, već se tada nosi u crkvu i osvećuje.
Crnom grožđu šteti kiša na Spasovdan.
Jabuka je, po vjerovanju, rajsko drvo i donosi sreću - zato se daruje iz milošte.
Na dan Svetog Petra ne jede se jabuka, jer će, vjeruje se, biti grada.
Jabučica na grlu muškarca nastala je, kaže legenda, kad se Adam uplašio jer ga je Bog zatekao da jede zabranjeni plod.
Grehota je posjeći voćku – u toj kući, kaže narod, „krepaće konji“.
Ako jabuka u jesen procvjeta, biće oštra i jaka zima.
Ako na Mali Božić snijeg okiti šljive, one će te godine dobro roditi.
Ako je voće kitnjasto i cvjeta, biće mnogo snijega.
