Ikona jugoslovenskog filma, Desanka Beba Lončar je model gracije koji se ne imitira nego se iznutra živi

Postoje žene koje vrijeme ne dotiče. Ne zato što ga pobjede estetski, nego zato što znaju da ga nose. Sa punom sviješću, dostojanstveno, bez drame. Desanka Beba Lončar je jedna od njih.

Ikona jugoslovenskog filma, model gracije koji se ne imitira nego se iznutra živi. Danas ima 82 godine, povučena od javnosti, ali kada se o njoj govori, govori se u sadašnjem vremenu. Kao o nečemu što traje.

Rođena u Beogradu, odrasla u vremenu kada su šarm i ljepota još uvijek imali eleganciju, a ne samo efekat, Beba je filmsku scenu obilježila ulogom u filmu "Ljubav i moda". To nije bio samo film. To je bio trenutak u kojem je čitava zemlja gledala kako izgleda moderna, samouverena, urbana Jugoslavija. Ona je bila lice te projekcije budućnosti.

Šezdesetih odlazi u Rim. Italija je odmah prepoznala ono što smo mi već znali. Film, studija, večernje zabave, promenada Via Veneto. Beba je pripadala tom svijetu bez napora. Njen glamur nikada nije bio agresivan. Bio je tih, samorazumljiv. Ona vrsta ljepote koja ne objašnjava sebe.

Udala se za Josipa Radeljaka, biznismena, sa kojim je živela u Rimu. A onda, rođenje sina. Tu dolazi odluka koja je mnoge iznenadila: u 39. godini povlačenje iz glume. Ne kao poraz, nego kao izbor.

- Nisam više imala motiv da zarađujem novac, ni da gradim karijeru, rekla je jednom.

Postoji i ona čuvena priča o honoraru za "Ljubav i modu": mercedes, bunda, pa dijamant. I rečenica koja ostaje.

- Jednom sam sama sebi kupila veliki dijamant. Za to mi nikad nije trebao frajer. Ako je galantan, utoliko bolje.

To je bila BeBa: žena koja zna koliko vrijedi i ne traži dozvolu da to pokaže.

Ali njen život nije bio samo film i prefinjeni Rim. Poslije 23 godine braka došao je razvod. Javnost, komentari, nagađanja o Eni Begović. I opet, rečenica koja govori više nego cijela epoha.

- Ljubav nije vječna, ma koliko mi to romantično željele. Živimo u muškom svijetu. Njima se preljuba oprašta. A kojoj bi ženi bilo oprošteno da ostavi muža i dijete i nađe mlađeg? Stavili bi je na stub srama. Samo, ko smo mi da sudimo ljubavi.

To nije gorčina. To je jasnoća.

Borba za starateljstvo nad sinom bila je bolna. Život se nije odvijao kao scenario. Kasnije se vratila u Beograd. Pojavljivala se rijetko. Govorilo se da je voljela tišinu više nego aplauz, da joj je privatnost postala utočište.

I najzad, lekcija koju je ponijela iz kuće:

- Svi ženski problemi dolaze od ekonomske zavisnosti. To mi je majka stalno ponavljala. Kod nas se jeo hljeb, mast i nepravilni glagoli.

To je suština njene priče. Ne glamur. Ne film. Ne romansa. Ona je žena koja je znala da pripada sebi.

Beba Lončar nije samo najljepša Jugoslovenka. Ona je dokaz da elegancija ne dolazi od lica, nego od načina na koji žena nosi svoju istinu. A to se ne uči. To se živi. (Kurir.rs)