Ovih dana obilježen je jubilej 50 godina banjalučkog Univerziteta, koji je osnovan 7. novembra 1975. godine. Međutim, obrazovanje u gradu na Vrbasu seže mnogo ranije, pa je tako još 1832. godine osnovana Srpska osnovna škola (kasnije Kolo srpskih sestara), da bi 1866. bila pokrenuta Banjalučka bogoslovija koju je osnovao tadašnji starješina SPC, a kasnije narodni tribun, prosvetitelj i socijalista Vaso Pelagić (1833 - 1899).

Osnivanje Banjalučke bogoslovije bio je revolucionarni čin, u kontekstu obrazovanja tadašnjeg stanovništva BiH, jer je ona praktično bila prva srednja (može se slobodno reći da je bila i u rangu visoke škole) obrazovna ustanova za Srbe u Bosni, koja je tada još uvijek bila pod Turskom.

U biografiji Vase Pelagića, iz pera Riste Besarovića (1855 - 1809) pronašli smo izuzetan opis prvog ikad održanog ispita u ovoj Bogosloviji, koji svakako zaslužuje da se spomene i ne zaboravi.


Ispiti poput praznika


Prvi ispiti u Bogosloviji održani su 18. juna 1867. godine. Đaci prve godine polagali su ispite iz osam predmeta koje im je predavao sam Pelagić u toku školska godine. Zahvaljujući "ozbiljnom i revnosnom tolkovanju i prostom objašnjavanju učitelja" i njegovu "otačaskom s njima postupanju", đaci su na ispitima govorili "ne brzopleto i što no vele đački, nego svestno sa rasuđivanjem kao ono učitelji što se na zboru svom razgovaraju i poučavaju".

Pelagić je uveo praksu da se ispiti u Bogosloviji održavaju u praznične dane, "nedeljom i svecem", zato što u te dane narod koji poslije službe u crkvi "u bezposlenosti vrijeme provodeći" može "bez štete svoje" prisustvovati polaganju ispita i "tu se koristiti". Stoga su i predmeti na ispitima "po redu predlagani" da bi "svi prisutni mogli nauku slušajući primati i shvatiti". Ispitima u bogosloviji koji su održani 18. juna 1867, prisustvovalo je "do svojih 150 otmenih banjalučkih pravoslavnih stanovnika".

"Svud unaokolo su stolovi i klupe kao ono u pozorištu ponamješteni bili". Ovi ispiti trajali su "puna tri sata". A kad su se slušaoci, koji se "sve do svršetka s zadovoljstvom pazili i slušali", poslije održanih ispita "puni radosti" razilazili, oni su govorili: "Ovakve slave nije ovde ni prije Kosova bilo!"


O Bogosloviji


Banjalučka bogoslovija nalazila se na lokaciji zgrade današnje opštinske uprave u Banjaluci.

Zidanje Bogoslovije koštalo je oko 70.000 groša, a polovinu tog iznosa prikupili su viđeniji tadašnji banjalučki Srbi – Tomo Radulović, Jovo Knežić, Đorđe Zita, Savo Milić, Đorđo Uzunović, Risto Spahić, Jovo Pišteljić, Đorđe Delić.

Srpsko-pravoslavna Bogoslovija u Banjaluci otpočela je rad u septembru 1866. godine, a arhimandrit SPC (kasnije izopšten iz crkve zbog socijalističkih ideja) Vaso Pelagić bio je osnivač Bogoslovije. Predavali su se predmeti - katehizam, sveštena istorija, srpska gramatika, srpska istorija, opšti zemljopis, slovenska gramatika, čitanje Svetog pisma, računanje, njemački jezik...

Izučavala se i gimnastika, koju je Pelagić "prvi u Bosni zaveo, sa čitanjem i tolkovanjem izbornih narodnih pjesama koje podstiču živi oganj u prsima srpskim".

Krajem 1867. Bogosloviju je pohađalo 30 đaka, a iduće godine već je imala 60 đaka "skoro od svih krajeva Bosne skupljenih". U tu školu dolazili su đaci od 15 do 35 godina, a neki su bili oženjeni i imali su djecu kod kuće.

Februara 1869. godine Pelagić biva uhapšen i nakon suđenja u Sarajevu prognan u Malu Aziju, pod optužbom da kritikuje turski režim u Bosni.

Banjalučka bogoslovija je prestala sa radom 1875. godine, početkom ustanka u Bosni i Hercegovini.