Ljubica Vukomanović udala se 1806. godine za Miloša Obrenovića, pet godina starijeg vođu Prvog srpskog ustanka, kada je imala samo 21 godinu. U braku je provela 37 godina, rodila osmoro djece, među kojima je bio i nasljednik prijestola, princ Mihailo.

Kneginja Ljubica imala je značajnu ulogu u društvenim i političkim događanjima u Srbiji u prvoj polovini 19. vijeka. Poznata po pobožnosti i dobrim djelima, vjerovala je da će time osigurati božju milost za svoje potomke. Istovremeno, bila je otresita, samostalna i neustrašiva, velika podrška svom suprugu.

Tokom Drugog srpskog ustanka, dok su Miloš i vojvode vijećali o daljim koracima u borbi protiv Turaka, Ljubica je smjelo rekla:

„Kecelje ženske pašite, pa mi žene da idemo da se bijemo!”

Odjevena jednostavno, kako je to bio običaj bogatijih žena, tokom borbi je nosila dva mala pištolja oko pojasa.

Ubistvo ljubavnice iz pištolja

Godine 1839. Ljubica je već rodila Milošu četvoro djece – sina, koji je umro u djetinjstvu, i tri ćerke. Kada je Miloš sa ljubavnicom Petrijom dobio ćerku, u dvoru se pričalo da Petrija možda može da podari nasljednika. Ljubica je tada pokazala svoj oštar karakter i stavila do znanja da je suvladarka u domu.

Kada je ponovo ostala u drugom stanju, povratila je samopouzdanje, a nakon drskog ispada Petrije, ubila ju je iz pištolja. Miloš joj je oprostio, ali nekoliko godina kasnije, kada je pokušala isto sa novom ljubavnicom, naredio je da bude izbatinana.

- Koliko je srce kneginje Ljubice, najbolje govori podatak da je Velika, kćerka koju je knez Miloš dobio sa ljubavnicom Petrijom, bila odgajana zajedno sa ostalom djecom koju je Ljubica izrodila, a to su bili Petar, Teodor, Ana i Marija, Petrija (Perka) i Savka (Jelisaveta), Milan i Mihailo. Četvoro djece rano je umrlo, a među njima je i Velika, od boginja. Roditelje su nadživjela samo dva djeteta, sin Mihailo i kći Petrija, a Jelisaveta samo majku. U nekim istorijskim tekstovima bilježi se da je knez Miloš imao 11 vanbračne djece i da je kneginja Ljubica za mnoge afere znala, pa je Stanu iz Stragara čekala ispod mosta u Kragujevcu kako bi joj presudila, ali je uhvaćena i kažnjena sa 25 batina. Da ne bi presudila i Jelenki, čuvenoj Maloj gospođi, preseljena je u konak u Beogradu - izjavio je direktor Muzeja rudničko-takovskog kraja Aleksandar Marušić.

Ono što mužu nikada nije oprostila jeste ubistvo kuma Karađorđa i lično je negovala odnose sa Karađorđevićima, pa je sa kumom Jelenom ostala u dobrim odnosima sve do kraja njenog života 1842. godine, kad je kneginja Ljubica organizovala sprovod i sahranu u Topoli.

Politika i intrige: podrška zavjeri protiv Miloša

Svjedok samovolje i zlodjela Miloša kao apsolutnog vladara, Ljubica je podržala zavjeru ustavobranitelja koji su željeli da ga svrgnu. Miloš joj to nije zamjerio – odlazeći iz zemlje sa Savskog pristaništa, oprostio joj je sve nepravde i zatražio oproštaj.

Međutim, kada se razočarala u novu vladu, Ljubica je organizovala pokušaj da Miloša vrati na presto. Zavjeru nije uspjela, te je zajedno sa sinom Mihailom protjerana. Kada je Mihailo zbačen 1842. godine, Ljubica je pobjegla preko Dunava.

Kneginja Ljubica umrla je 14. maja 1843. u Novom Sadu, u naručju sina Mihaila, u 56. godini života. Sahranjena je u manastiru Krušedol, ostavivši za sobom legendu o hrabroj i odanoj ženi koja je živjela u srcu političkih i porodičnih intriga.