Kraljica Crne Gore, Milena Petrović Njegoš - ostala je upamćena kao žena koja je do kraja čuvala obraz svoje porodice i zemlje. Umrla je u inostaranstvu, a njene mošti su 1989. godine prenesene u Crnu Goru.
Ljubav u 19. vijeku nije naličila današnjoj ljubavi. Brakovi su sklapani iz interesa, za dobrobit države i porodice. Nikad se nije pričalo da dvoje ljudi treba da se "zaljubi". Brak je imao veći "smisao" od ljubavi.
Takav brak je imala Jelena Savojska, a sve je počelo od njene majke, Milene - kraljice Crne Gore.
Milena Vukotić je imala samo 6 godina kada ju je njen otac vojvoda Petar Vukotić obećao tada dvanaestogodišnjem Nikoli Petroviću Njegošu za ženu.
Sa nepunih 9 godina Milena se preseljava u kuću Petrovića, u zgradu Biljarde, kako bi učila školu, jezike i pripremila se za svadbu sa Nikolom koji je tada bio na školovanju u Parizu.
Oktobra 1860. godine, Milena je imala 14 godina kada se udala za Nikolu koji je tada napunio 19 godina.
Svadba je bila svedena, u krugu porodice koja je bila u crnini zbog ubistva kneza Danila koji je ubijen iste te godine u julu.
Ko je bila Milena, kraljica Crne Gore?
Milena možda nije bila upamćena po velikim riječima i milosrdnim djelima, ali je svakako u istoriju ušla kao čestita žena koja je Nikoli Petroviću Njegošu rodila dvanaestoro djece - 9 kćerki i 3 sina.
Crnogorski vladajući par morao je da pobjegne u Pariz kako bi spasio živu glavu. I dok su njene kćerke nosile evropsku odjeću, Milena nikad nije skidala crnogrosku narodnu nošnju po kojoj je bila poznata.
Poslije Nikoline smrti u martu 1921, Milena je preuzela vršenje kraljevske vlasti kao namjesnica maloljetnog kralja Mihaila. Dvije godine kasnije, 16. marta 1923. sklopila je oči na Azurnoj obali, u tuđoj zemlji, daleko od rodnog Čeva i prestola na Cetinju.
Šta je bilo sa mnogobrojnom djecom Milene i Nikole?
Jelena Savojska, italijanska kraljica bila je šesto dijete Milene i Nikole Petrović Njegoš. Bila je školovana od malih nogu, predodređena za velike dvore. Istoričari kažu da je iskreno voljela napuljskog princa Vitorija Emanuela III za kojeg se udala i postala kraljica Italije.
Zorka Petrović bila je najstarija kćerka Milene i Nikole. Krštena je na Savindan kad je dobila ime Ljubica, a kum joj je bio Mihailo Obrenović. Radi uspostavljanja dobrih odnosa između Srbije i Crne Gore, kneginju Zoruku - Ljubicu udaju za Petra I Karađorđevića koji će kasnije postati kralj Srbije. Zorka je imala jednu ulogu - da bude simobol ljubavi i Zora novog vremena. Ona je svoju ulogu ispunila i bila ponos svojim roditeljima.
Milica Nikolajevna je bila poslata na Istočne studije, učila je persijski jezik, duboko poznavala persijsku književnost, bavila se filozofijom i prevodila religijske tekstove Persije, Indije i Kine. Udala se za velikog kneza Petra Nikolajeviča, unuka ruskog cara Nikolaja I. Imali su četvoro djece.
Njena rođena sestra Anastasija Nikolajevna bila je udata za velikog kneza Nikolaja Nikolajeviča Mlađeg, Petrovog rođenog brata.
To je bio njen drugi brak, a Nikolaj Nikolajevič Mlađi bio je ozbiljan pretedent na ruski prijesto, ali je umro u izbjeglištvu, dok ga je Anastasija - Stana nadživjela narednih 6 godina. Par nije imao zajedničku djecu.
Njen prvi muž je bio Džordž fon Lojhtenberg bio je princ Romanovih, vojvoda od Lojhtenberga i knez od Aihsteta. Vjenčali su se u avgustu 1889. godine a razveli novembra 1906. godine. U tom braku imali su dvoje djece: Sergej koji se nije ženio i Elena koja se udala za poljskog grofa Stefana i s kojim je imala kćerku Nataliju.
Ana od Batenberga bila je sedmo dijete i šesta kćerka Nikole i Milene. Bila je izuzetno mudra i obrazovana žena. Udala se za kneza Franca Jozefa od Batenberga, ali par nije imao djece. Umrla je u 96. godini života.
Mirko Petrović Njegoš je bio veliki vojvoda do Grahova i Zete i drugi sin Kralja Nikole i kraljice Milene. Bio je oženjen Natalijom Kosnstatinović i par je dobio petoro djece. Jedini je sin kralja Nikole koji je imao djecu. Prema nekim izvorima kralj Aleksandar Obrenović je htio da ga proglasi za nasljednika u slučaju ako ne bude imao djecu, ali Majskim prevratom na tron Srbije je došao Petar I Krađorđević.
Mirko je sahranjen u Beču, a kasnije je pored njega sahranjen njegov brat Danilo 1939. godine.
Petar Petrović Njegoš bio je najmlađe dijete kralja Nikole i kraljice Milene. Bio je školovan za vojsku i vođenje, pa se nadao da će imati prilike da dokaže svoje ratne vještine.
U januaru 1916. godine, zajedno sa roditeljima napušta Crnu Goru i najprije odlazi u Rim, a potom u Francusku. Njegov brat Mirko, ostao je u Crnoj Gori da organizuje odbranu zemlje.
Petar ostaje bez prestola u Crnoj Gori pa zato ostaje u Francuskoj da živi i tu upoznaje udatu ženu Violetu Emili Vagner Brunet čiji muž je bio italijanski grof. Kada se Petar zaljubio u Emili tražio je od svog oca da dogovori brak sa njom, ali se njegov otac usprotivio. Petar je pokušao da ucijeni oca preteći da će predati tajne o predaji Lovćena. Violeta Emili je bila kćerka policijskog detektiva Skotland Jarda.
Tek kada mu je otac umro, Petar je oženio Violetu Emili, ali umire u 42. godini. Njegova supruga je doživjela 73. godinu. Par nije imao djece.
Ksenija Petrović Njegoš bila je deseto dijete Nikole i Milene i njihova osma kćerka. Nije bila udata i nije imala djece. Ostaje upamćena kao nevjerovatno sposobna žena koja je vozila automobil i bila majstor fotografije.
Ksenija je ostala uz oca do njegove smrti, a mnogi kažu da mu je bila desna ruka, veliki savjetnik i povjerilac. Bila je veliki patriota, a kažu da je imala veliku sposobnost da razumije politiku za razliku od njene braće. Kralj Nikola je veoma pazio na Ksenijino mišljenje, pa se često savjetovao sa njom i zvao ju je "Velika".
Poslije smrti roditelja, Ksenija nastavlja da živi sa sestrom Vjerom i njih dvije rade u jednoj fabrici i bave se daktilografskim poslom.
Poslije smrti svih članova porodice, Ksenija ostaje sasvim sama. Borila se za egzistenciju i rasprodavala ono malo stvari što je imala. Umrla je u Parizu u 78. godini, a bila je sahranjena u Ruskoj pravoslavnoj crkvi u Kanu, pored sestara Milice i Anastasije i njihovih muževa. Njeni zemni ostaci prenijeti su u Crnu Goru 1989. godine zajedno sa zemnim ostacima njenih roditelja.