Osim duhovne vrijednosti, manastiri Fruške gore imaju i ogroman istorijski značaj. Tokom vijekova trajanja oni su bili i ostali svetinje koje vjernici pohode u potrazi za mirom i blagoslovom, ali i mesta koja su svjedočila burnim danima iz prošlosti i koja i danas od zaborava čuvaju sjećanja na ljude i događaje značajne za Srbiju, a ponekad i šire!


Kao utočišta pismenosti pod čijim svodovima su se formirale neke od prvih biblioteka na ovim prostorima, fruškogorski manastiri bila su i centri prosvetiteljstva i sabirališta koja su okupljala neke od najmudrijih glava Srbije, piše Istorijski zabavnik.


Ipak, čak i među ovim biserima istorije – Novo Hopovo zauzima posebno mjesto.




Najstariji dani


O počecima Novog Hopova nema mnogo istorijskih tragova. Kao što je to slučaj i sa mnogim drugim manastirima Fruške gore, legende kraja njegov nastanak vezuju za sam kraj 15. vijeka i porodicu Branković, tačnije za despota Đorđa koji je u monaštvu dobio ime Maksim.


Dakle, iako postoje indicije da je stariji, manastir se prvi put pominje 1541. u jednom crkvenom mineju, a nešto kasnije i u nekoliko turskih popisa.


Izvjesno je da je ova crkva u nekom momentu srušena, jer se sa sigurnošću zna da je sadašnja, posvećena Svetom ocu Nikolaju, podignuta 1576. i to zahvaljujući prilozima Jovana Božanića i Lacka i Marka Jovšića iz Srpskog Kovina kod Budimpešte. Ovo je jedan od prvih zabilježenih slučaja u našoj istoriji da manastir podižu zajedničkim radom „obični“ građani, a sjećanje na ove ljude sačuvano je na jednoj kamenoj ploči koja se nalazi iznad zapadnog portala crkve.

Manastir jedinstvene arhitekture


I arhitektura Novog Hopova ima istorijski značaj. Ne samo zato što je riječ o jednom od najvećih fruškogorskih manastira na kojem se očigledno vidi uticaj tzv. moravske škole, već i zato što su u njegovoj gradnji po prvi put primjenjena neka rješenja koja su kasnije snažno uticala i na druge svetinje podignute na ovoj planini.


Tako je, na primjer, ovo prvi manastir na Fruškog gori koji ima kupolu koja je spolja okružena nizom dekorativnih stubova. Slična rješenja kasnije su primjenjena i u Maloj Remeti, Privinoj Glavi, crkvi u Irigu…

Freske izuzetne ljepote





Mnogi istoričari umjetnosti smatraju da su u Novom Hopovu sačuvane, ako ne najljepše, a onda svakako najmnogobrojnije freske na čitavoj Fruškoj gori. Živopis ovog hrama rađen je u dva navrata tokom 17. vijeka. Vjeruje se da su starije freske, koje se nalaze u oltaru i naosu, rad umjetnika sa Svete gore, dok su autori onih u priprati danas nepoznati.


Po svojoj ljepoti, ali i monumentalnosti slavu ovog mjesta naročito su pronijele freske Hrista Pantokratora u kupoli, Podizanja časnog krsta, Uspenja presvete Bogorodice, kao i veoma rijetka kompozicija Pokolj vitlejemske djece, nastala najvjerovatnije prema istoimenom uzoru iz manastira Velika Lavra na Svetoj gori.

Prvi srpski ministar prosvjete bio je kaluđer








Ogroman je i značaj ovog manastira za kulturu i obrazovanje srpskog naroda. Novo Hopovo je vijekovima bilo prosvetno sedište, mjesto gde su ljudi iz svih krajeva Vojvodine dolazili da se obrazuju.


Mnogi sveštenici su svoja prva duhovna znanja stekli baš ovde. Postoje čak i zapisi po kojima su Srbi iz Beograda „nemajući svoje škole“ ovdje boravili kako bi učili da čitaju i pišu. Zna se da je početkom XVIII vijeka u Novom Hopovu radila i slikarska škola.


Najpoznatije ime među onima kojima je ovaj manastir jedno vrijeme bio i škola i dom svakako je Dositej Obradović, čuveni književnik, reformator i prvi srpski ministar prosvjete. On je u Novo Hopovo stigao u julu 1757. kao Dimitrije. Ovde je učio i obrazovao se pod nadzorom igumana Teodora Milutinovića. Ovdje je i zamonašen i rukopoložen u čin jerođakona. Ovde je tada i dobio ime – Dositej.


Vrijeme je pokazalo da monaški život ovom mladiću radoznalog duha nije bio suđen. Dositej je napustio Novo Hopovo 2. novembra 1760. odlazeći u potragu za novim znanjima koja će ga na kraju zlatnim slovima upisati u srpsku istoriju. Sjećanje na ovog čovjeka u manastiru danas čuva česma sa njegovim imenom.

Najveća svetinja Novog Hopova








Najveću svetinju Novog Hopova predstavljaju mošti Svetog Teodora Tirona koje se, sa kraćim prekidima, na ovom mjestu, u kivotu lijevo od oltara, čuvaju već vijekovima.


Riječ je o jednom od najstarijih hrišćanskih svetitelja. Teodor Tiron živeo je krajem 3. i početkom 4. vijeka kada je ubijen. Njegove mošti su iz Azije prenijete u Vlašku, pa zatim na Frušku goru. Ne zna se tačno kada su stigle u Novo Hopovo, ali najveći broj istoričara vjeruje da se to dogodilo početkom 16. vijeka. Kao svetinja ovog manastira prvi put se pominju 1555. godine.


Danas, riječ je o najstarijim moštima koje se čuvaju u Srbiji.

Teške godine


Kao i većina fruškogorskih svetinja, i Novo Hopovo je tokom minulih vijekova mnogo puta stradalo. Pljačkano je, paljeno i napuštano, ali se duhovni život, baš kao i sam manastir, uvijek iznova i iznova, obnavljao.







Posljednje pustošenje Novo Hopovo je doživjelo tokom Drugog svjetskog rata. Već početkom sukoba, manastir je opljačkan, ali je najveće stradanje uslijedilo 1943. kada su ga partizani spalili i razrušili. Miniran je lijepi, barokni zvonik koji je tokom pada uništio svod priprate i kube, a tom prilikom stradao je i neprocjenjivi ikonostas iz 18. vijeka, rad čuvenog Teodora Kračuna. Ono malo ikona koje su preživjele danas se nalaze u Galeriji Matice srpske.


Priča kaže da su ovo surovo divljanje mošti Svetog Teodora Tirona preživjele samo zahvaljujući hrabrosti dvije monahinje – Teodore i Doroteje koje su se u opštem haosu, ušunjale u manastir i iznijele ih umotane u čaršav. Kraj rata dočekale su u crkvi u Irigu.

A danas?








Obnova Novog Hopova traje sa prekidima od 1949. godine. Tragovi rata otklonjeni su sa crkve i konaka, ponovo je podignut zvonik… Obnovljen je i manastirski ribnjak, iskopan još 1759. U lijepom zdanju okruženom zelenilom vaspostavljen je i duhovni život, a od 1984. pod njegove svodove vratila se i najveća hopovska svetinja – mošti Svetog Teodora Tirona.


I tako nad njegovim kivotom danas, baš kao i vijekovima prije, vjernici iz svih krajeva Srbije, mole za ozdravljenje i sreću, tražeći blagoslov i spokoj.