Prvi kineski car Ćin Ši Huang, poznat po ujedinjenju Kine i čuvenoj vojsci od terakote, jednako je ostao zapamćen po svojoj opsesiji besmrtnošću. Nedavno je otkriven drevni natpis koji pokazuje da je car zaista slao ljude širom carstva da mu pronađu tajni napitak besmrtnosti.

Drevni hroničari bilježe da je slao izaslanike, alhemičare i dvorske službenike širom carstva, pa čak i preko mora, u potrazi za mitskim yao – „eliksirom života“. Upravo jedan takav trag, navodno isklesan u stijeni na visoravnima Kine, posljednjih mjeseci izaziva veliku pažnju i podijeljena mišljenja među stručnjacima.

Otkriće koje mijenja istoriju ili savremeni falsifikat?


Na obali jezera Žaling, u provinciji Ćinghaj, arheolozi su objavili otkriće natpisa od 37 znakova, uklesanog pismom malog pečata tipičnim za dinastiju Ćin (221–206. g. p. n. e.). U njemu stoji da je car u 26. godini svoje vladavine poslao dvorskog službenika i grupu fangšija (alhemičara) u planine Kunlun da prikupe ljekovito bilje i potraže eliksir besmrtnosti.

Ako bi se potvrdila njegova autentičnost, ovaj natpis bi predstavljao važan istorijski dokaz ekspedicija koje su do sada bile poznate samo iz pisanih izvora. On bi, prema tvrdnjama nekih istraživača, mogao da razriješi i debatu o tačnom položaju izvora Žute rijeke i mjesta Kunlun, mitskog prostora kineske kosmologije.

Međutim, odmah po objavljivanju, uslijedila je lavina skepticizma. Profesor Sin Dejong sa Univerziteta u Pekingu ocijenio je da natpis „više liči na savremeni falsifikat nego na autentični zapis iz doba Ćina“. Njegov kolega Liu Zongdi takođe je ukazao na hronološke nelogičnosti: prema „Zapisima velikog istoričara“ (Šiđi), upravo u 26. godini vladavine Jingdženg je tek uzeo titulu cara, što znači da bi natpis morao biti uklesan prije nego što je uopšte postao car. Osim toga, putovanje do izvora Žute rijeke u to vrijeme trajalo je mjesecima, što otežava tvrdnju da su izaslanici stigli na lokaciju već u trećem lunarnom mjesecu te godine.

Naučna analiza: potvrda ili nova kontroverza?


Dok jedan dio akademske zajednice upozorava na mogućnost falsifikata, drugi naglašava da su sprovedene i analize koje idu u prilog autentičnosti. Nacionalna uprava za kulturnu baštinu Kine saopštila je da je mineralni sastav kamena, tragovi alata i obrasci vremenskih uticaja pokazali konzistentnost sa objektom starim više od 2.000 godina. Rezovi su, tvrde, izvedeni dletima karakterističnim za doba Ćin, a sekundarni minerali unutar žljebova ukazuju na dugotrajnu izloženost prirodnim procesima.

Ipak, skeptici upozoravaju da se ovakvi rezultati moraju objaviti u cijelosti i staviti na uvid široj naučnoj javnosti. „U doba brzog protoka informacija, arheolozi ne mogu biti samo istraživači, već i tumači, dužni su da objasne kako dolaze do svojih zaključaka“, istakao je Vang Sinčeng, šef arheološkog tima Univerziteta Đilin.

Opsesija kineskog cara besmrtnošću


Bez obzira na to da li će natpis na kraju biti potvrđen kao autentičan ili osporen kao falsifikat, on ponovo otvara pitanje Ćin Ši Huangove neumorne težnje da pobijedi smrt. Njegova vladavina obilježena je ne samo političkim centralizmom, uvođenjem jedinstvenog pisma, valute i mjera, već i grandioznim projektima poput početaka Velikog zida i monumentalne grobnice u Si’anu.

Vojska od terakote, sa hiljadama glinenih ratnika, simbol je vječne zaštite i vječne vladavine. Natpis sa visoravni Kunlun, ako se potvrdi kao autentičan, bio bi prvi fizički trag jedne od njegovih ekspedicija u potrazi za besmrtnošću, piše Sveoarheologiji.