Njegove posljednje riječi i dan danas se pominju, a o njegovoj hrabrosti pričaju generacije.

“Vojsko slušaj me dobro! Ne znam koliko ćemo moći još ovako da izdržimo, ustaše će tek žestoko navaliti i nastojati da nas zaskoče. Zato su pažljivi sa vatrom i izbjegavaju da udaraju po skladištu, jer ovo što mi imamo ovdje za njih je više nego dragocjeno.

Isključivo je moja briga da oni to ne dobiju u ruke, jer možete zamisliti, kakva bi to tragedija bila za naš narod. Ovo je moja davna odluka i molim da se ne komentariše.

Kad dođe trenutak da se više ne može izdržati i kad dođe muka do oka, tražiću da se udaljite na pristojnu udaljenost od glavnog objekta.

Dakle, ne zamjerite mi ako sam negdje prema nekom od vas pogriješio, ali hoću dvije stvari da uradim uz vašu pomoć: da ustašama ne dam bedenik i da vi ostanete živi.


Neka neko od vas sačuva ovaj moj ratni dnevnik. Voljno i zbogom junaci moji! - bile su posljednje riječi velikog Milana Tepića


Milan Tepić, Sinđelić novog doba, poginuo je na današnji dan 1991. godine, u skladištu municije kod Bjelovara. Majora Milana pratio je i vojnik Stojadin Mirković Cole.

Poput Stevana Sinđelića, nisu htjeli neprijatelju da ostave municiju, pa su odlejteli u legendu zajedno sa 170 tona ekspoziva.
BONUS VIDEO: