Dobrica Erić rođen je na današnji dan.

Ponosno je naglašavao da je rođen u malom selu pored Gornjeg Milanovca, do oca Miloša i majke Radmile koji su bili poljoprivrednici. Dobrica je završio četiri razreda osnovne škole u Vraćevšnici. Kako sam kaže, bavio se raznim zanatima, ali mu je pisanje posebno išlo od ruke. Svojim stihovima oslikao je živopisnu prirodu šumadijskog kraja pa je tako postao lirski zdravičar Gruže. Prvu zbirku pjesama pod nazivom „Svet u suncokretu“ objavio je 1959. godine. Ljubav prema rodnom kraju, te uspomene iz detinjstva bili su njegova glavna inspiracija. Selo, livade, kuće, decu i ljude, sve to je Erić pretočio u stihove.



Objavio je više od stotinu knjiga poezije, proze, slikovnica i antologija, a za svoj rad je dobio isto toliko nagrada.

"Ja sam uvijek išao pomalo u raskoraku sa stvarnošću, a pogotovu danas. I pesme su sada u novom vijeku, kao i ljepota umjetnosti uopšte, u raskoraku sa zdravim razumom i u dosluhu sa nevremenom, pa se sve češće pitam da li se vrijedi još boriti lijepim riječima i mislima za mjesto pod nemilosrdnim suncem, koje nas takođe ne gleda i ne miluje onako često i nježno kao u detinjstvu. Sad su u modi neke tuđe riječi i sunca, čiji smisao, ili prije besmisao, ja ne razumijem i ne prihvatam, čak i po cijenu potpune izopštenosti i samoće koja je preuranjena čak i za moje godine", rekao je jednom prilikom Dobrica Erić.


Svaka njegova pjesma bila je i ostala čist melem za dušu. Gdje god bi se pojavio Dobrica je umio sve ljude da uvjeri da je jedini pravi predstavnik svog imena, jer je dobrota prosto isijavala iz njega. Pored dobrote u Eriću se vidio ponos - on je bio primjer ponosnog Srbina, a iz njegove glave je izašla i najpotresnija i najprkosnija pjesma svih vremena - Prkosna pesma koja je postala jedna od najpopularnijih tokom bombardovanja Srbije 1999. godine.


Kada ju je tokom mitinga Ivana Žigon izrecitovala ove potresne stihove, odrasli muškarci su plakali.

Dobrica Erić napisao najljepše pjesme narodne muzike


Prema usmenoj legendi, stihove pjesme “Voleo sam devojku iz grada” Dobrica Erić je dao čuvenom kompozitoru narodnog melosa Obrenu Pjevoviću, koji je potom uhvatio Miroslava Ilića za ruku i poveo ga u aleksandrovački “Diskos”, gdje je ovaj snimio svoju prvu singlploču.

Obren Pjevović iz Mrčajevaca, samouki je muzičar i poljoprivrednik.

Aleksandrovački “Diskos” ovu pjesmu objavio je u veoma skromnom tiražu, zbog saznanja da su pjevača i pjesmu već odbile čuvene diskografske kuće “Jugoton” Zagreb i PGP RTB. Međutim, ploča je prodata u nekoliko stotina hiljada primjeraka, a Miroslav Ilić postao jedan od naših najpopularnijih pjevača.

Saradnja Erića, Pjevovića i Ilića se nastavila. Tako je ovaj pjevač otpjevao i Erićevu pjesmu “Razboleh se pod trešnjama”. I drugi narodni pjevači koristili su stihove ovog pjesnika. Tako je Nedeljko Bilkić otpjevao “Beli grade”, a Dobrivoje Topalović “Ranjeno je srce moje”.


Stripovi


Zanimljivo je da je Erić tokom šezdesetih godina bio jedan od najvažnijih stripskih scenarista gornjemilanovačkog izdavača Dječje novine.

Debitovao je u časopisu “Dječje novine”, ali je glavna djela ostvario u ediciji istorijskih stripova “Nikad robom”.

U toj strip-reviji su objavljivani stripovi o partizanskim kuririma Mirku i Slavku i drugi slični stripovi, a Erićev rad izdvaja se u serijalu “Blažo i Jelica”, koji je objavljivan od 1964. do 1969. godine.

Tema stripa je život Srba pod turskom okupacijom, a pripada žanru istorijske pustolovine i melodrama.

Dobrica Erić preminuo je 29. marta 2019. godine u 83. godini života, a sahranjen je na groblju u Donjoj Crnući.