Savino “Žitije svetog Simeona” jedno je od naših najznačajnijih srednjevjekovnih književnih ostvarenja; zbog uticaja koje je imalo na kasnije pisce moglo bi se nazvati i najznačajnijim.

Postoje dvije verzije, kraća koju je Sava pisao tokom prvih pet godina XIII stoljeća i koja se nalazi u okviru Hilandarskog tipika, i opširnija koju je utemeljitelj Srpske crkve napisao u svojoj studeničkoj isposnici 1208. godine i smjestio u Studenički tipik.

Tolika je važnost ovog žitija da se čak i danas čita u tamošnjim manastirskim trpezarijama 26. februara po gregorijanskom kalendaru, na dan smrti Svetog Simeona (čijim čudotvornim moštima vjernici mogu da pristupe u katolikonu ovog manastira, Crkvi Uspenja Presvete Bogorodice).

Za potrebe ovog teksta izdvojićemo samo one dijelove koji se odnose na moralne pouke koje je Stefan Nemanja dao svom sinu Rastku neposredno prije svoje smrti, kao savjet budućim pokolenjima.

Sava kaže da “u 7. dan mjeseca februara poče časna starost njegova nešto malo slabiti” zbog čega “blaženi starac gospodin Simeon pozva mene nedostojnoga i u svakom pogledu umanjenoga” kako bi mu rekao sljedeće:

— Čedo moje slatko i utjeho starosti moje, sine, slušaj moje riječi, prikloni uho svoje ka mojim rečima i neka ne presahnu istočnici života tvoga, sačuvaj ih u svome srcu. Jer su život svima koji ih nalaze. Svakim čuvanjem čuvaj srce svoje, jer od njih su ishodišta života. Ukloni od sebe oštra usta i uvredljive usne daleko od sebe odbaci. Oči tvoje neka pravo gledaju i veđe tvoje da migom ukazuju na ono što je pravedno. Pravo hodi nogama svojima i ispoljavaj puteve svoje. Ne skreći ni desno ni lijevo, jer puteve koji su desno zna Bog, a oni s leva su razvraćeni. A ti uči ono što je pravo, a hođenje tvoje u miru da bude.

Nemanja zatim nastavlja:

— Sine, pazi na moju premudrost, ka mojim riječima prilaži tvoje uho, da sačuvaš moju misao dobru, a osjećaj usana mojih kazujem ti. Čuvaj, sine, zakon oca tvoga, ne odbaci karanja matere tvoje. Sine moj, poslušaj me sada i bićeš blažen, jer blažen je muž koji me posluša i čovjek koji sačuva puteve moje. Ne miješaj se sa bezumnima. Traži premudrosti, da poživiš. Ispravi svjedočanstva u razum. Jer onaj koji kori zle primiće sebi dosadu, a onaj koji obličava nečastivoga, poreći će sebe. Ne obličavaj zle, da te ne omrzne. Obličavaj premudroga, i zavoleće te. Ukaži premudrome na krivicu i biće mudriji, a pravedniku pouku i nastaviće da je prima. Početak premudrosti je bojazan Gospodnja i savjet svetih je razum, a razumijevati zakon dobra je misao. Jer ovakvim dobrim običajem mnogo ćeš poživjeti i produžiće ti se godine života.

BONUS VIDEO: