Sa jedne strane, riječ je o jednoj od najpoznatijih hrišćanskih relikvija, čaršafu za koji se vjeruje da je u njega bilo umotano tijelo Isusa Hrista poslije raspeća. Sa druge, dio svjetske javnosti ovaj komad tkanine odbacuje kao falsifikat, piše Istorijski zabavnik.
Brazilac Čikero Moraes, stručnjak za digitalno 3D modeliranje i istorijske rekonstrukcije lica, možda je riješio ovu dilemu.
Skulptura, a ne čovjek?!
Čikero Moraes tvrdi da obrisi koji se na pokrovu vide nisu nastali tako što je u njega bilo umotano ljudsko tijelo, već da je mnogo vjerovatnije slika otisak skulpture u plitkom reljefu.
On je koristio softver za modeliranje kako bi uporedio kako tkanina prekriva ljudsko tijelo u odnosu na to kako prekriva skulpturu čovjeka. Rezultate studije objavio je u časopisu “Archaeometry”.
- Slika na pokrovu odgovara otisku plitkog reljefa. On je mogao biti izrađen od drveta, kamena ili metala, obojen ili zagrijan samo na mjestima dodira sa tkaninom, čime bi se stvorio posmatrani obrazac - objasnio je Moraes za Live Science.
Torinski pokrov istorija prvi put pominje sredinom 14. vijeka. Toliko su otprilike stare i kontroverze koje ga prate. Od tada, tkanina je nekoliko puta proglašavana za falsifikat, djelimično je stradala u požaru, premještana je iz crkve u crkvu, da bi od 1578. trajno bila smještena u Kapeli Svetog pokrova u Torinu.
Pokrov je 1978. prvi put detaljno naučno pregledan. Deceniju nakon, radiokarbonska analiza je utvrdila da tkanina korišćena za izradu datira iz sredine 14. vijeka tj. neposredno prije nego što se pokrov pojavio na istorijskoj sceni. Tri nezavisne laboratorije složile su se da testirani uzorci datiraju iz Srednjeg vijeka i da je samim tim pokrov - falsifikat.
Međutim, početkom 21. vijeka dolazi do obrta, a novi tim naučnika dokazuje da je dio koji je uzet za testiranje tokom osamdesetih bio kontaminiran!
Dr Liberato de Karo sa italijanskog Instituta za kristalografiju, koristeći novu metodu poznatu kao širokougaono rasijanje rendgenskih zraka, senzacionalno je tvrdio da se tkanina dobro slaže sa sličnim uzorkom za koji je potvrđeno da potiče iz opsade Masada u Izraelu tokom 1. vijeka nove ere.
Da bi istražio kako je Torinski plašt mogao biti napravljen, Moraes je kreirao i analizirao dva digitalna modela. Prvi model je predstavljao pravo, trodimenzionalno ljudsko tijelo, a drugi skulpturu ljudskog tijela u plitkom reljefu.
Koristeći alate za 3D simulaciju, Moraes je zatim virtuelno drapirao tkaninu na ova dva modela. Kada ih je uporedio sa fotografijama pokrova snimljenim 1931. godine, otkrio je da se onaj načinjen prema reljefu gotovo savršeno poklapa! Model načinjen prema stvarnom ljudskom tijelu značajno je odudarao.
Iako potpuno ne isključuje mogućnost da je riječ o otisku stvarnog tijela, Moraes smatra da je mnogo vjerovatnije da je pokrov nastao u umjetničkom ili pogrebnom kontekstu, kao “remek-djelo hrišćanske umjetnosti”. Naime, u Evropi su tokom 12. i 13. vijeka (kada neka istraživanja smještaju nastanak pokrova) bile veoma popularne ravne, plitke predstave svetaca, često viđene na nadgrobnim spomenicima ili oltarima. Pokrov je u prošlosti možda pokrivao neko ovakvo umjetničko djelo.
(Istorijski zabavnik/Aloonline.ba)
 "Goran oživljava duh prošlih vremena: U Krnetama više motora „Tomos“ nego u cijelom Lijevču i Potkozarju (FOTO)")
 "Najneobičniji univerzitetski profesor mir pronašao u Dodikovom selu: U Banjaluci radim, u Mrčevcima sakupljam energiju (FOTO/VIDEO)")
