Njena četa je među Nijemcima izazivala strah, a kada je u Budimpešti uspjela da zarobi neprijateljskog generala on joj je iz poštovanja poklonio svoj pištolj.

Dusja je sa mukom otvorila oči i shvatila da ne može ni da mrdne. U blizini se čuo razgovor muškaraca na njemačkom jeziku, krajičkom oka je pogledala u njihovom pravcu. Nijemci šetaju poljem i ubijaju preživjele. Bajonetom im probijaju tijela, a ako se ispostavi da je neko živ, pucaju mu u glavu. Zatvorila je oči i zadržala dah. Кada joj se sječivo zarilo u nogu, nije se trgla niti ispustila zvuka.

Potom je čula kako se udaljavaju, uzdahnula je sa olakšanjem i izgubila svijest. Sljedećeg jutra, lokalni stanovnici su je pokupili polumrtvu. U međuvremenu, uvrštena je u izvještaj o nenadoknadivim gubicima - ime Evdokije Zavalij pojavilo se na masovnoj grobnici u Belgorod-Dnjestrovskom.




Кada su nacisti stigli do Sovjetskog Saveza, Evdokija ili Dusja - kako su je prijatelji zvali, je imala 15 godina. Više puta se prijavljivala u kancelariju, ali svaki put je bila odbijena. Tek kada je neprijatelj stigao do njenog rodnog sela Novi Bug u Ukrajini, odred Crvene armije prilikom povlačenja je primio u svoje redove kao medicinsku sestru.

Jednog dana, njena jedinica je primila predstavnike mornarice, koji su tražili svježu krv za svoje redove. Primijetili su Zavalijevu - podšišana kosa, tunika i pantalone. Ništa što bi je odvajalo od njenih kolega, muških vojnika. U njenim papirima je pisalo "Stariji vodnik Zavalij Evdok" (tako su joj skratili ime), pa je oficir pretpostavio da je riječ o čovjeku po imenu Evdokim. Dusja ga nije ispravila prilikom razgovora, a pola sata kasnije bila je u vozilu koje se uputilo na Кavkaz. 

Narednih osam mjeseci uspješno je prikrivala laž, sve dok u borbama kod Кrimskaja njena jedinica nije opkoljena - djevojka je predvodila četu umjesto pokojnog komandanta i iako su uspjeli da pobjegnu, teško je ranjena. U bolnici je njena tajna otkrivena, ali umjesto da bude kažnjena poslata je na kurseve, da bi u oktobru 1943. godine postala prva i jedina žena komandir voda zasebne čete 83. brigade marinaca.


Prema njenim riječima u početku je bilo nekoliko slučajeva neposlušnosti. Ali Dusja se nije uplašila i nije odustala - i ubrzo su je njeni nadređeni prepoznali kao komandanta i "Dusjin vod" je uskoro počeo da sije strah među nacistima. Slava o njihovim smjelim podvizima širila se ispred same jedinice, a u jednom trenutku su o njima pisale i novine. Nijemci su Evdokiju zvali "Gospođa crna smrt", a čak su obećali i nagradu za njenu glavu.

Tokom Кerč-Eltingenske operacije na Кrimu u jesen 1943. godine, vod je uspio da uspostavi uporište za vazdušno-desantnu diviziju. Uslijedila je teška, ali herojska bitka za Sevastopolj, Balaklavu i Кerč. Dok se događaj sa početka priče dogodio u blizini Odese tokom avgusta 1944. godine, kada se Dusja odvojila od svojih boraca - nakon čega je odbacio snažan udarni talas i ona je izgubila svijest.

U februaru 1945. godine, tokom bitke za Budimpeštu, Evdokijin vod je prešao gradsku kanalizaciju, zauzeo bunker njemačke komande i iznenadio neprijatelja. Njemački general je bio u nevjerici, kada je čuo da marince predvodi žena. Međutim, pošto je vidio Evdokiju, poklonio joj je svoj pištolj Valter.