Osmogodišnja Mia Mujadžić iz Cazina životnu bitku vodi od svog prvog dana kada je, pri rođenju, doživjela tešku asfiksiju usljed nedostatka kiseonika. Ova djevojčica dokaz je da se volja za životom ne mjeri teškim medicinskim dijagnozama, a ona ih ima sedam. Doktori joj nisu davali ni 3% šanse da će preživjeti, ali Mia im danas ponosno dokazuje da nisu bili u pravu iako je stopostotni invalid.

Da bi Mia ostvarila puni potencijal potrebna joj je bezuslovna i konstantna njega koju dobija od svojih roditelja, a njena majka Renata Mujadžić, za ALOonline ispričala je emotivnu ispovijest o životu sa djetetom koje ima poteškoće u razvoju.

Treća trudnoća


Kao iskusna trudnica Renata Mujadžić došla je u bihaćku bolnicu kako bi na svijet donijela treće dijete. Trudnoća je, kaže, kao i prethodne dvije bila sasvim uredna. Međutim, problem nastaje kada je zbog puknuća vodenjaka primila injekciju i doživjela anafilaktički šok.

Priča da je pet minuta bila u besvjesnom stanju nakon čega se sjeća buke i galame oko toga da mora ići na hitan carski rez.

„Miju sam rodila jako brzo, ali je ona pri rođenju bila cijela ljubičasta i nije davala nikakve znakove života. Nekoliko minuta nakon toga je prodisala, ali jako slabo. Tada su je odveli na odjel neonatalogije“, priča Mujadžić koju su tada smjestili na odjel sa ostalim porodiljama.

Dodaje da je na sopstveno insistiranje otišla da vidi svoju djevojčicu koju je odmah prepoznala u inkubarotu. Kaže da se već tada jako trzala jer je imala konvulzije, a sudradan je stanje bilo još teže.

[gallery ids="555293,555294,555295,555296"]

Beskrajno zahvalna ljekarima na UKC RS


Nakon šokantnog saznanja o stanju kćerke, roditelji se odlučuju da Miu prebace u drugu ustanovu, tačnije na UKC RS u Banjaluci. Sagovornica ističe da je uz „povlačenje debelih veza“ djevojčica došla na odjel intenzivne njege, te da odatle nosi samo pozitivna iskustva.

„Želim naglasiti da za Banjaluku nismo čuli od ljekara u Bihaću već od treće osobe. Miu su htjeli poslati za Sarajevo, a taj put ne bi sigurno izdržala. Uz vezu otišla je na Parikovac. Na moje ugodno iznenađenje ljekari na UKC RS su izuzetno sposbni. Zaista se bore za ta mala bića i uvijek su bili spremni za razgovor, ohrabrenje i lijepu riječ“, kazala je Mujagić za ALOonline.

Ističe da nikada od ljekara na UKC RS nije čula ružnu riječ ili loše prognoze kao što su joj znali reći u bolnicu u Bihaću, te da im je beskrajno zahvalna zbog svega što su učilnili za Miu.

840 KM dovoljno za stopostotnog invalida?! 


Miina majka ima status "roditelj njegovatelj" jer se mora brinuti o kćerki 24 sata dnevno, a za to od Federacije BiH dobija 620 KM. Mia ima 220 KM invalidnine kao stopostotni invalid prve kategorije i oko 20 KM ortopedskih dodataka.

Pored navedenog, Mujadžić kaže, imaju i tri pelene na dnevnom nivou i godišnje dobiju od Zavoda za zdravstvo određenu pomoć.

Dodaje da ova suma novca nije ni blizu dovoljna da se pokriju troškovi koje Mia ima, pa su primorani da novac skupljaju putem donacija humanih ljudi. Kaže da su zakoni u BiH po pitanju zdravstva i socijalne zaštite mnogo stari.

„Zakoni se ne mijenjanju niti se ko trudi da nešto novo uradi. Nailazimo na zid i probleme da bismo nešto uradili. Kada objavimo apel nađu se ljudi koji će kupiti stvari i donirati, ali nije stvar u tome. Kupićemo sada, a šta ćemo sutra? Treba sve sistemski da se riješi, da se zakoni mijenjaju. Da ja kao majka mogu dobiti šta mi je potrebno za dijete. Totalno sam razočarana, tek kada odem u neke druge zemlje pa vidim kako se država za njih stara“, kaže Renata.

[gallery ids="555297,555298,555299,555300"]

Sistem ne funkcioniše


Troškovi koje Mia ima na dnevnom nivou su previsoki da bi Renata i suprug, sa navedenom sumom, mogli obezbijediti sve što je potrebno.

„Suprug radi, ali sve je to nedovoljno da se pokriju troškovi. Sada trebamo kolica koja koštaju do 5.000 KM. Možemo jednom dići kredit ili jednom prodati auto i to je to, a to nije rješenje. Sistem kao sistem ne funkcioniše. Ne dopunjavaju se stavke koje već postoje u zakonu“, priča Mujadžić za ALOonline.

Brižna majka ispričala je i jedan potresan primjer koji dokazuje svu nemoć države u slučaju brige za djecu sa posebnim potrebama. Naime, kada je Mia bila beba dobijali su neodgovarajuće pelene jer u zakonu nema kategorije da dijete može biti stopostotni ivalid.

„Treba urediti posebno zakon za djecu. Nemoguće je da se daje dvije hiljade KM za kolica, a ona koštaju 4 ili 5 hiljade evra i moraju se mijenjati svake tri godine. One su njene noge i u njih mora ući da bih je bilo gdje odvela. Kolica moraju biti prilagođena njenim potrebama, a ne nekim tuđim ko to gleda pa kaže 'a biće joj dobra ova kolica'. Federacija je sva u tim problemima, to znaju roditelji koji žive takav život, priča Mujadžić.

Dodaje da oni kao roditelji rade šta god mogu da djetetu olakšaju svakodnevicu.

„Sve što možemo dajemo da je ne boli, da nema epileptične napade, da se možete s njom na trenutak poigrati, a to sve košta. Mi nemamo ni terapeuta koji bi radili sa Miom kod kuće, pa plaćamo terapije van BiH da bi dijete moglo išta postići. U bolnici imamo do godinu dana i to je to, kraj. To dijete više ne treba ništa po njima, a ono baš treba pomoć kada raste i kada se razvija najviše. Po meni bi trebala da postoji kućna posjeta gdje bi terapeut došao i odradio sa njom vježbe tri puta sedmično. Sve to moramo sami naći i platiti da bi olakšali našem djetetu“, kaže Miina majka.

Na terapiju u Hrvatsku


Jedna rehabilitacija za malu Miu u Hrvatskoj, koja traje 3 sedmice, košta 3 000 KM. Kada se tome doda stan i hrana, ali i porodica koja ostaje kući ukupni troškovi iznose skoro 7 hiljada KM.

Mujadžić ističe da bi ovakve terapije Mia trebala imati četiri puta godišnje.

“Njoj su te vježbe toliko neophodne kao nama zrak. Ona bi bez vježbi samo atrofirala jer bi joj mišići propali. Ova vrsta vježbanja joj trenutno odgovara i pokazala je Mia da može. Svašta smo dobili od nje i izvukli na ovaj način. Nama uvijek treba pomoć dobrih ljudi i mi stalno apelujemo jer drugačije ne možemo. Odlučili smo ići tim ptutem dok god Mia bude davala znakove da želi uspjeti i napredovati. Beskrajno smo zahvalni svim ljudima koji su omogućili da naša kćerka bude danas gdje jeste i da ostvaruje svoj potencijal”, kazala je sagovornica.

Kako izgleda jedan dan Mie i njene majke


Mujadžić nam je dočarala jedan dan sa svojom mezimicom. Kaže, ako je noć prošla kako treba, ustajaju oko pola 9 i odmah joj uključuje PEG (pumpu) jer pomoću nje doručkuje. Dok ona polako jede, Mujadžić kaže da ima oko pola sata vremena da popije kafu.

Nakon toga kreće njihova rutina: presvlačenje, pranje zuba i standardna higijena.

Zatim, kako kaže, kreću sa nekim pomagalima kao što je drenažni prsluk koji je „izlupka“ da se šlajm ne stvara jer to može dovesti do upale pluća. Nakon toga ima još jedan aparat koji povlači taj sekret van, zatim Mujadžić aspirira kćerku i očisti.

Nakon navedenih stvari, kaže sagovornica, poželjno je da nešto s njom radi, ako se Mia osjeća dobro. Pretežno to bude neka radna terapija ili je stavlja u stajalicu ili u terapijsku stolicu. Pokušava da se poigra i nešto dobije od nje. Onda uglavnom ide čaj, voda, pa još jedno hranjenje putem PEG-a i onda rade neke fizikalne vježbice.

„Mia ne može ništa sama ništa. Radimo malo noge, malo ruke i sjedenje. Uglavnom sve kroz igru. Ona ima svoj tabletić na kojem sluša svoje muzikice i to nju smiruje, osjeća se sigurno i mi to poštujemo. Cijeli dan je terapija i vježbice. Ja pored toga naravno moram napraviti i ručak i skloniti po kući sve što radi svaka domaćica. Sve je to okej ako je Mia dobro, ako nema napada i temperature. Ako se javi temperatura onda se sve zapostavlja i sva pažnja je na njoj. Ako je lijep dan idemo u šetnju kolicima“, priča nam Renata.

Kada dođe noć, ukoliko ima šlajma, majka Miu mora aspirirati oko 20 puta i, kako kaže, to je nešto sasvim normalno jer ona sama ne može da izbaci šlajm.Zatim joj naveče daje lijekove i, kako kaže, ako imaju sreće zaspaće oko 1 sat i spavaće tu noć u komadu nekih 4, 5 ili 6 sati.

„Tokom noći kada onako čvrsto zaspe ja joj stavljam maskicu i uključijem aparat respirator koji onda ventilira cijelu noć, dok ona čvrsto spava. Tako je odmornija za jutro, može bolje disati i ima više energije. On nam puno znači. Usred epileptičnih napada u snu Mia je imala apneje pa je prestajala disati i morali smo taj aparat kupiti. Napadi su se smirili ali smo ostavili korištenje da je osvježi jer ona ima sve usporeno pa i disanje“, kazala je Mujadžić i dodala da ona slobodnog vremena nema, ali ponekada, Miu pričuva njena majka kako bi ona i suprug izašli vani.

[gallery ids="555302,555303,555304"]

Imati dijete sa poteškoćama u razvoju je blagoslov


Sagovornica nam priča kako ju je Mia učinila boljom i hrabrijom osobom, te kako je zbog nje spoznala prave vrijednosti života.
„Uvijek kažem kad može ona, kako ne bih mogla ja. Mislim da je imati dijete sa poteškoćama u razvoju blagoslov. I mislim da je, ma koliko teško bilo, i ma koliko mi željeli da je Mia djevojčica koja hoda i ide u drugi razred, ona s razlogom ovdje s nama baš kakva jeste. Ona ne može sjediti, ne može pričati, ne može ništa samostalno, naravno da bi voljeli da nije tako, ali ja smatram da sve u životu ima neki smisao. Potrebno je nešto ružno, pa da se desi nešto lijepo. Ta cirkulacija života je takva. Vjerujem da je Mia, takva, s razlogom među nama. Ja je gledam kao nešto posebno, puno ljubavi, čisto i nevino što nam je dao Bog da se o njoj brinemo. Naučila nas je prave vrijednosti, da budemo bolji ljudi definitivno", priča sagovornica.

Kako okolina reaguje na Miu


Mia je veoma “popularna” na društvenim mrežama jer su njeni roditelji odlučili sa svijetom podijeliti detalje iz njihovog života, a na taj način dobijaju prijeko potrebnu pomoć i podršku.

Renata kaže da su reakcije na daruštvenim mrežama 90% dobre i da ljudi na Miu super reaguju. Međutim, zna se desiti i neki zlobni komentar, nerazumijevanje i slično.

“Na početku smo imali nerazumijevanje i od naših najbližih tako da smo i to prevazišli. A ovo danas smo naučili da samo zaobiđemo. Nekada sam ja znala i odgovoriti na komenare tog tipa pa odem u diskusiju, samo se naživciram, danas to ne radim. Ljudi svašta pišu, da nije vrijedna, zašto je ne ošišamo, šta će joj tolika kosa, zašto sam joj kupila toliko skupe patike a tražim za liečenje, kako možemo snimati njene epileptične napade i to prezentovati ljudima. A šta mi da radimo? Moramo pokazati ljudima kako sve to izgleda jer kako će drugačije znati sa čim se nosimo i zašto nam treba pomoć. Sve je to zbog Mie i boljeg njenog života, mi sve za nju radimo. Prelomili smo sve u sebi i to radimo da ona ima budućnost", kaže Mujadžić.

Cilj je da Mija komunicira


Sagovornica kaže da im je sada cilj da pokušaju ostvariti komunikaciju sa Miom pomoću komunikatora.

“Kod Mie bi to bilo pogledom. Ona ne može rukama i pristima. To nam je sada cilj u nekom skorijem vremenu, na procjenu imamo u jesen. Pošto je ona jedna prava pametnica ona će je proći, sigurna sam u to. Pitanje je samo šta će dobiti za vježbu, hoće li to biti komunikator koji će ona poretati očima odnosno pogledom ili će to biti neke sličice pa će ona treptati i odgovarati da-ne pogledom na jednu i drugu stranu. Još ima jako puno mogućnosti da se komunicira sa takvim djetetom. Sada nam je to cilj, pa da je socijalizujemo u neku grupu djece gdje ona može biti po dva tri sata čisto da komunicira sa djecom”, kazala nam je Mujadžić.

[gallery ids="555306,555307,555308"]

Mnogi se slome kada je vide


Za ovih osam godina bilo je dosta ljudi koji su došli do porodice Mujadžič potaknuti pričom i borbom male Mie. Brižna majka kaže da nikada nisu branili posjete, naprotiv, drago im je kada neko dođe da upozna njihovu djevojčicu.
"Neki ljudi kada dođu blizu nje rasplaču se, ali onako totalno se slome. A neke ona napuni energijom i kažu kako je to divno biće i žele ponovo doći. Neki dođu jednom i ne mogu više. Valjda im bude teško, nismo svi isti. Neki su jaki, a neki ne mogu, slome se. Većina nas je slaba na djecu i ja to razumijem. Ali ona je neki pokretač, ljudi koji je dožive osjete njenu pozitivnu energiju. Ona je jedan anđeo na zemlji koji nam je došao s razlogom da nam nešto pokaže i dokaže“, zaključila je Mujadžić za ALOonline.

Pomoć i podršku podorici Mujadžić u liječenju kćerke Mie možete pružiti OVDJE.

BONUS VIDEO

;t=4s