Žena iz Ešlanda u američkoj saveznoj državi Virdžinija bila je primorana da skoči kroz prozor na prvom spratu svoje kuće kako bi pobjegla od nasilnog muža koji je zapalio porodični dom pokušavajući da je ubije.


Pedestdvogodišnja Ema Martin probudila se usred noći nakon što je čula udarac na svom poštanskom sandučiću. U trenutku je shvatila da joj je kuća u plamenu.


Pokušala je da pronađe izlaz, ali su svi putevi bijega bili blokirani. Donijela je očajničku odluku – popela se na prozor i skočila.


Tek kasnije je saznala da je njen bivši suprug Nikolas Martin polio kuću benzinom i zapalio je.

Mučitelj na slobodi uprkos mjerama


Požar je u potpunosti progutao Emin dom, uništivši sve što je imala, uključujući i njenu mačku. Tragedija se dogodila samo nekoliko sedmica nakon što je Martin tokom odmora držao Emu zatočenu pet sati i brutalno je tukao.


Iako je uhapšen, bio je pušten uz uslov da joj se ne približava – uslov koji je prekršio u noći napada.


Riječ je o muškarcu koji je, kako je kasnije utvrđeno na sudu, uklonio elektronsku narukvicu i danima pratio Emu prije nego što ju je pokušao ubiti. Ranije ovog mjeseca osuđen je na 30 godina zatvora zbog pokušaja ubistva.


Ema je u padu zadobila teške povrede – prelom kičme i višestruke prelome obje potkoljenice.

"Dim je punio sobu, nisam mogla da dišem"


Govoreći o trenutku kada je shvatila da se kuća zapalila, Ema kaže:


„Poštansko sanduče se zatvorilo, a onda sam čula pucketanje. Znala sam odmah šta je. Kada sam izašla iz sobe, plamen je već bio do pola vrata i potpuno je blokirao sve izlaze. Čula sam kako mačka vrišti, ali nisam mogla do nje. Pokušavala sam da dišem, ali nije išlo. Nisam vidjela ništa, sve je bilo u dimu.“


Pokušala je da pozove hitne službe, ali zbog dima nije mogla da vidi ekran niti da govori.


„Popela sam se na prozor da zovem upomoć, ali glas mi nije izlazio. Ne sjećam se da sam odlučila da skočim. Samo se sjećam osjećaja padanja, a onda sam bila u dvorištu i gledala u svoje polomljene noge.“


Komšija joj je uzeo telefon i pozvao hitnu pomoć.

Instinkt preživljavanja


Ema kaže da je jedino što ju je vodilo bila borba da preživi:


„Dim je punio sobu, nisam mogla da vidim ništa. Samo sam pipala oko sebe. Bilo je kao da gledam sve izvan sopstvenog tijela.“


Vatrogasci su se borili sa požarom dok je Ema, u velikim bolovima, čekala pomoć. Tek na putu do bolnice shvatila je razmjere napada.


„Rekla sam odmah policiji: to može biti samo moj bivši muž.“


Njene sumnje potvrdio je snimak sa Ring kamere koji prikazuje Martina kako napušta kuću neposredno nakon što ju je zapalio.

Godine kontrole i zlostavljanja


Ema kaže da su problemi počeli odmah nakon vjenčanja 2019. godine:


„Nije želio da nosim određenu odjeću, šminku, nije dozvoljavao da viđam prijatelje. Izolovao me je od porodice.“


Postavljao je kamere po kući da prati svaki njen pokret. Vrhunac nasilja dogodio se tokom zajedničkog putovanja u Škotsku kada ju je pet sati tukao i držao zaključanu.


„Bilo me je sramota. Nisam nikome rekla. Pokrivala sam modrice.“


Tek u septembru 2024. prijavila ga je policiji. Martin je optužen za nasilje i kontrolisanje ponašanja i poslat u pritvorski centar u Lesteru.


Bio je na slobodi pod uslovom zabrane prilaska kada je pokušao da je ubije.

Presuda: 30 godina zatvora


Nakon što je pobjegao u hotel u regionu Lejk Distrikta, policija ga je uhapsila sljedećeg dana.


Na sudu je priznao da je zapalio kuću, ali je negirao pokušaj ubistva.


Porota ga je ipak proglasila krivim i osuđen je na 30 godina zatvora.


Takođe je proglašen krivim za raniji napad, ali je oslobođen optužbi za kontrolisanje i manipulativno ponašanje, navodi Mirror.

Godinu dana kasnije - povratak u život


Ema je provela mjesec dana u bolnici, pa sedam mjeseci u krevetu i invalidskim kolicima.


Zahvaljujući organizaciji Day One Trauma Support, ponovo je naučila da hoda, vozi i radi.


„Preživjela sam nešto nezamislivo, ali upoznala sam divne ljude koji su mi pomogli da ponovo izgradim život. Danas imam novu mrežu podrške i novu šansu.“


Kaže da nema mržnju u sebi, samo želju da se niko više ne nađe u istoj opasnosti:


„On je izuzetno opasan čovjek. Nadam se da će razumjeti posljedice svojih postupaka, ali ja moram da živim dalje.“