Ivan Milat, koji je preminuo 2019. godine, ostao je upamćen kao jedan od najstrašnijih serijskih ubica u istoriji Australije.

Između 1989. i 1992. godine, kidnapovao je i ubio najmanje sedam mladih ljudi – troje Nijemaca, dvoje Britanaca i dvoje Australijanaca, starih između 19 i 22 godine.

Njegove žrtve bili su bekpekeri koji su stopirali na dugoj ruti između Sidneja i Melburna. Neki su putovali u paru, a neki sami. Svi su na kraju završili u šumi Belanglo State Forest, gdje ih je Milat mučio i ubijao.

Jezivi zločini u šumi Belanglo

Forenzički nalazi pokazali su da su tijela žrtava imala rane od metaka i noža, a mnoge od njih nisu odmah umrle od zadobijenih povreda.

Milat ih je vezao, mučio i potom plitko zakopavao, licem prema zemlji, s rukama vezanim iza leđa.

Njegove žrtve bili su:
Caroline Clarke, Joanne Walters, Simone Schmidl, Anja Habschied, Gabor Neugebauer, James Gibson i Deborah Everist.

Kriminolog sa Univerziteta u Sidneju, dr Tajron Kirchengast, objašnjava:

“To su bili mladi ljudi koji su vjerovali u dobrotu drugih. Stopirali su bez straha, u vrijeme prije mobilnih telefona – bili su potpuno izolovani.”

[caption id="attachment_816072" align="aligncenter" width="236"] FOTO: VIKIPEDIJA[/caption]

Godinama bježao pravdi

Milat je dugo uspijevao da izbjegne pravdu. Čak su i njegovi advokati pokušavali da prebace krivicu na njegovog brata Ričarda.

Porodica Milat bila je poznata policiji – više puta su bili pod istragom zbog raznih krivičnih djela.

Još 1971. godine dvije autostoperke svjedočile su da ih je Milat silovao pod prijetnjom nožem, ali je tada oslobođen.

Preokret u istrazi – Britanac koji je preživio

Sve se promijenilo 1990. godine, kada je Britanac Pol Onions stopirao na istoj ruti i sjeo u Milatov automobil.

Primijetio je u kolima konopac i pištolj i shvatio da je u opasnosti. Uspio je da pobjegne dok ga je Milat ganjao pješice, pucajući za njim duž autoputa Hjum.

Pol je stigao do obližnje policijske stanice u malom gradu Boral, ali su mu policajci tada samo dali 10 australijskih dolara za povratak u Sidnej. Njegova prijava ostala je zaboravljena u fioci.

Tek nekoliko godina kasnije, kada su otkrivena tijela u šumi Belanglo, Onions je iz Engleske kontaktirao australsku policiju i vratio se u Australiju 1996. godine kako bi svjedočio.

Bio je ključni svjedok na suđenju – mediji su ga nazvali “čovjekom koji je preživio monstruma”.

Dokazi koji su ga razotkrili

U Milatovoj kući pronađene su lične stvari žrtava – ruksaci, vreće za spavanje i kamp-oprema. Takođe, oružje koje se poklapalo sa povredama na tijelima.

“Serijske ubice često zadržavaju ‘trofeje’ od svojih žrtava”, objašnjava kriminolog dr Kirchengast. “To je izraz njihove psihopatije i uvjerenja da mogu da prevare sve oko sebe.”

Osuđen bez prava na slobodu

Milat je odbio da prizna krivicu i tokom suđenja se do kraja branio ćutanjem i cinizmom.

Na kraju je osuđen na sedam doživotnih kazni zatvora bez prava na pomilovanje, kao i za pokušaj ubistva, lažno zatočeništvo i pljačku Pола Onionsa.

Tokom boravka u zatvoru pokušao je da pobjegne i više puta se žalio na presudu, ali bez uspjeha. Umro je od raka jednjaka i želuca.

Sumnje na još ubistava

Bivši policijski komesar Klajv Smol, koji je vodio istragu, vjeruje da je Milat imao još žrtava.

“Siguran sam da je ubio i Petera Letčera 1987. godine,” rekao je Smol. “Na mjestu ubistva pronađeni su meci iz istog oružja kao kod drugih bekpekera.”

Iako su ga policajci ispitivali i na samrti, Milat nikada nije priznao nijedno ubistvo.

Zlo koje je inspirisalo horor film

Zločini Ivana Milata šokirali su svijet, a inspirisali su i režisera Grega Mklina da snimi horor film “Wolf Creek”, koji je postao kultni klasik.

Kriminolog dr Kirchengast kaže da fascinacija javnosti ovakvim slučajevima nije izopačena, već ljudska:

“Takvi ljudi padaju ispod svih granica ljudskosti. Mi prirodno želimo da razumijemo – kako neko može da bude toliko monstrouzan.”

Ivan Milat ostaje simbol mračnog poglavlja australijske istorije – monstrum koji je lovio nevine putnike i uživao u njihovom strahu, navodi BBC.