Amina i Belel Kandil su djeca Ahmeda Kandila i Rebeke Dovnei. Ahmed i Rebeka upoznali su se kada je ona imala 28 godina, a on 30. U to vrijeme planirala je da upiše medicinski fakultet, dok je on pohađao MBA studije i planirao karijeru u finansijama.


Ahmed je musliman rođen i odrastao u Kairu, a kasnije je postao državljanin SAD-a. Rebeka je hrišćanka iz Berlina. Oboje su odrasli u porodicama srednje klase, pa su dijelili slične vrijednosti, uprkos različitim vjerskim pozadinama.

Vjenčali su se 2002. godine, a devet mjeseci kasnije, 1. septembra 2003. godine, Rebeka je rodila Aminu u Augusti, Džordžija. Samo tri sedmice ranije počela je studije medicine. Njihovo drugo dijete, Belel, rođeno je 4. januara 2006. godine, između druge i treće godine njenog fakulteta.

Rebeka opisuje Aminu kao toplu i stidljivu djevojčicu sa snažnom unutrašnjom snagom, dok je Belel vedriji dječak, orijentisan na zabavu.

Porodica se preselila iz Bostona u Virdžiniju, gdje je Ahmed ostao bez posla tokom finansijske krize 2008. godine. Rebeka tvrdi da je tada postao povučen, manje nasmijan i sve manje zainteresovan za posao. Smatrala je da je više ne doživljava kao partnerku, već samo kao majku njegove djece.

Zatražila je razvod u junu 2013. godine. Po sudskom nalogu, djeca su bila s njom dva dana radne sedmice, a s Ahmedom ostatak. Vikende su dijelili.

Rebeka je primijetila da Ahmed postaje religiozniji, a Amina i Belel počeli su pohađati islamsku školu subotom. Njihove vizije roditeljstva sve više su se razilazile.

U avgustu 2013. godine, Ahmed je odveo djecu u Egipat, gdje je tokom protesta ubijen njegov brat Valid. Rebeka tvrdi da je Ahmed po povratku iz Egipta bio radikalno promijenjen i fokusiran na politička zbivanja.

U avgustu 2014. godine, Ahmed je rekao da vodi djecu u Kanadu za praznik rada. Rebecca ih je posljednji put vidjela 28. avgusta. Nakon toga, izgubila je svaki kontakt s njima.

Policija je 5. septembra otkrila da nisu otputovali u Kanadu, već da su iz New Yorka odletjeli u Ukrajinu, a zatim u Istanbul. Rebecca je tada shvatila da su oteti.

FBI se uključio u istragu. Otkriveno je da je Ahmed ranije kupovao opremu za preživljavanje i oružje, te je u Tursku poslao kampersku opremu. Amina se prijavila na e-mail u decembru 2014. iz provincije Hataj, blizu granice sa Sirijom. FBI vjeruje da su bili u blizini ratne zone.

Rebeka je primila e-mail od Ahmeda u septembru 2015. godine s naslovom: "Djeca su dobro". Tvrdio je da će im dozvoliti da kontaktiraju majku kad budu dovoljno stari. Ipak, istražitelji su sigurni da je mail autentičan i da je poslat iz iste regije u Turskoj.

Rebeka opisuje Aminu kao toplu i stidljivu djevojčicu sa snažnom unutrašnjom snagom, dok je Belel vedriji dječak, orijentisan na zabavu.

Ahmed je 2016. godine podnio zahtjev za egipatsku ličnu kartu, s adresom svojih roditelja u Gizi. Rebecca vjeruje da djeca borave na farmi njegove porodice između Aleksandrije i Kaira. Ipak, Egipat ne priznaje roditeljsku otmicu kao zločin, što dodatno otežava pravni postupak.