Iako o identitetu Jelene Marković postoje samo fragmenti informacija, poput onih da je živjela u Barseloni i Dubaiju, da je bila u Iranu na estetskoj operaciji i da je težila manekenskoj karijeri, njeno ime se pojavljuje u direktnoj komunikaciji sa Džefrijem Epstinom, osuđenim seksualnim prestupnikom.

Prema dokumentima, Epstinom je dobio fotografiju Jelene Marković od treće osobe. Njegova reakcija bila je direktna; komentarisao je da je „slatka“, ali je odmah kritikovao njen izgled, navodeći da su joj „grudi i usne užasne“, te da to mora da se popravi. Od tog trenutka, Epstinom postavlja pravila. Estetske intervencije pominje kao uslov za uspjeh, dok istovremeno od nje zahtijeva disciplinu i svakodnevno vježbanje kako bi dovela tijelo u formu koju on očekuje.

U prepisci se pojavljuju i konkretni razgovori o implantima i fotografijama drugih žena koje Epstajn koristi kao uzore, tražeći od Jelene da mu šalje fotografije cijelog tijela iz različitih uglova. On prelazi sa savjeta na logistiku, tražeći od nje račune za ljekare i operacije, nudeći da on uplati novac. Insistirao je na hirurgu u Brazilu, odbacujući njene planove za operaciju u Barseloni kao „stresne“.

Osim kontrole nad njenim tijelom, Epstin je od nje tražio i usluge posredovanja u pronalasku nove asistentkinje, precizirajući da mora biti „pametna, elegantna“, imati između 20 i 24 godine, biti brineta i imati specifične mjere grudi. Kada mu je Jelena poslala fotografiju jedne osobe, odbio ju je uz komentar da ne voli „egzotično“. Ova komunikacija oslikava mehanizme kojima je Epstin koristio finansijsku zavisnost kako bi oblikovao živote i tijela mladih žena po sopstvenim standardima, prenosi Žena.